Poznati dalmatinski pjevač Siniša Vuco snimio je duetsku pjesmu s Halidom Bešlićem. Detalje o saradnji s legendom narodne muzike, ali i ostalim dešavanjima u njegovom životu Siniša nam je otkrio u razgovoru za “Express”.
-Ovim putem od srca pozdravljam Halida, a osim njega, u stvaranju naše zajedničke pjesme “Dragi Bože”, koja je spoj hard roka i sevdaha, učestvovalo je još mnogo dobrih muzičara, kako iz BiH, tako i iz Hrvatske. Nećete mi vjerovati, ali ta pjesme je snimljena prije dvije i po godine kod našeg zajedničkog prijatelja Đeronima. Na pjesmi su svirali muzičari iz “Dubioza kolektiva”, “Crvene jabuke”, Emir Hot, te moj bend iz Splita. Halid i ja se dugo znamo, baš kao dobri fudbaleri.
Zbog čega je pjesma toliko dugo čekala na objavljivanje?
-Nisam bio zadovoljan njenim početkom, pa sam pozvao Tonija Lasana, koji je inače radio na pjesmi “Prvi poljubac”, rekavši mu da mi da neki mekani uvod, a onda da krene žestoko. Kada je Toni to uradio, pjesma se jednostavno otvorila. Za pjesmu je urađen lirik video, a pravi video bismo trebali snimiti sada u januaru. Zbog te pjesme sada ću malo češće dolaziti u Sarajevo, jer nisam baš često boravio u tom lijepom gradu. Za mene su sada ovo kao neki novi počeci.
Ovo nije Vaša prva saradnja s narodnjacima?
-Ne, nije. Snimao sam duete s Jelenom Vučković, Vesnom Zmijanac i Mitrom Mirićem. Ja sam Dalmatinac, a u duši roker-folker. Moj rodni Kaštel kod Splita su zvali i Mala Bosna, jer su tu najbolje prolazili sarajevski stil rokenrola i zdrava narodna muzika. Tu su ljeti dolazili i pjevali Halid Muslimović, Hanka Paldum… Moj pokojni otac Luka je volio zabavnu muziku, a majka mi je voljela narodnu, mada je rodom iz Trogira. Zahvaljujući njima, sve sam apsorbirao i veoma mi je lako spajati stilove muzike. Malo je poznato da sam Kemalu Montenu, kada je 1995. godine došao u Hrvatsku, uradio prvu pjesmu „Zaboravi” za Splitski festival. Također sam za Dragana Kojića Kebu napisao pjesmu “Zapalit ću pola grada”. Možda čak volim više pisati pjesme nego da ih pjevam, jer se ne moram penjati na binu.
Vi ste i presnimavali neke najpoznatije hitove narodne muzike, kako je sve to krenulo?
-Dok sam devedestih godina najviše pjevao po dijaspori, javili su mi da su presnimili moju pjesmu “Siromasi, siromasi”. Tu pjesmu sam 1994. godine pjevao na Festivalu u Splitu, a 1996. godine ju je presnimio Dragan Kojić Keba, ali me potpisao. Razmišljao sam kako da naplatim autorska prava, jer je još sve bilo u nekom ratnom plamenu, te ja onda uzmem pjesmu “Podigla me iz pepela” od pjevača Brzog i presnimim je, da budemo izjednačeni. Kasnije me moj prijatelj Robi iz Minhena zove i kaže da mi je Mile Kitić uzeo pjesmu “Pije mi se“, potom ja uzmem od grupe “Alisa” pjesmu “Sanja”. Krali smo tih devedestih godina jedni od drugih, a danas smo svi dobri drugari.
Gdje trenutno živite?
-Živim malo u Hrvatskoj, malo više u Južnoj Americi. Bit ću do kraja februara na našim prostorima, a onda putujem u Venecuelu. Imam veliki koncert u Zagrebu, a nadam se da ću najesen napraviti solističke koncerte u Sarajevu, Ljubljani, Beogradu, jer ih u tim gradovima nisam nikad pravio. Koncerti će se zvati „Vuco Live – Sad i nikad više“. Po jedan koncert u tim gradovima i nikad više. Povlačim se i živjet ću u Venecueli. Vidim neke svoje kolege da sa sedamdeset i više godina još putuju, pjevaju, ja ne želim takav život. Materijalno sam obezbijeđen i ne trebaju mi estradne putešestvije.
Zašto baš Južna Amerika?
-Bio sam svugdje, svašta vidio, doživio, ali kad sam tamo došao, kao da sam se vratio 45 godina unazad. Tamo je kao kraj osamdesetih, s pet dolara su srećni, nasmijani, socijalizam, vojska na vlasti, nema zaj..ancije, moraš da budeš dobar. Nekako kao u Titovo vrijeme. Tamo jednostavno vrijeme sporije prolazi, a u Evropi sve nabrzinu. Duže se živi ako sporije ideš. Jedino mi tamo janjetina nedostaje.
Nisam tipični narodnjak
Je li bilo negativnih komentara od hrvatskih medija ili fanova zbog Vaših obrada srbijanskih narodnjaka?
-Nije. Nisam ja tipični narodnjak, tu sam mnogo unio sebe, svoje ličnosti. Pjevam te pjesme na način kako pjevaju pjevači „Bijelog dugmeta“, a kad smo već kod te grupe, zahvalio bih se mom velikom i dragom prijatelju Mladenu Vojičiću Tifi koji me u svom intervjuu spomenuo u pozitivnom smislu. Sarađivao sam i s Milićem Vukašinovićem. Družio sam se i sa srbijanskim autorima, Raletom, Kopcem… Ja sam roker, a rok i folk imaju dodirnih tačaka. Godine 1995., radio sam album Miši Kovaču, ali sam tada gradio svoj stil. Ako su pjesma i muzičari dobri, onda je sve dobro; ako toga nema, nema ni dobre pjesme.
Bato Šišić express.ba
