Postoji mnogo različitih oblika usamljenosti. Ponekad, ta tišina koja nas okružuje omogućava nam dublje upoznavanje sa sobom, omogućava nam da bolje osluhnemo svoju unutrašnju intuiciju, a takođe nam pomaže da otkrijemo kako možemo sami sebe usrećiti i postati osobe koje mogu negovati svoju sopstvenu vrijednost.
Međutim, postoji vrsta usamljenosti koja se može smatrati izuzetno destruktivnom i opasnom za pojedinca. To je ona vrsta usamljenosti u kojoj provodimo svoje dragocjeno vrijeme, doživljavamo životne trenutke sa ljudima koji nam znače mnogo, ali u isto vrijeme osjećamo prazninu unutar sebe.
Ironično je to što smo sami željeli da budemo sa ovim ljudima, da im posvetimo svoju pažnju, da podijelimo svoja osjećanja i emocije. Međutim, tokom vremena, ovakvi odnosi često donose više boli i patnje nego radosti i ispunjenja. Često se dešava da osjećamo kako nam ti bliski ljudi uzimaju više nego što daju.
Ovi ljudi mogu biti prisutni u našem društvenom krugu, pa čak i unutar naše uže porodice. Uprkos njihovom prisustvu, često shvatimo da su oni iznutra prazni, da nemaju duboke emocije i da njihova prisutnost ne doprinosi našem blagostanju. Aleksandar Dumas je jednom rekao da “prazni vrčevi zvone glasnije od punih, kao što prazni ljudi zauzimaju više prostora”.
Ova metaforična izjava pruža nam uvid u to kako sami prazni ljudi osjećaju svoju unutrašnjost. Njihova prisutnost je često primjetna, a njen efekat na nas i naš život je izražajan. Koje karakteristike obično krase takve prazne ljude?
1. Emocionalna sebičnost je jedna od ključnih karakteristika. Oni nemaju sposobnost da se suosjećaju sa drugima, da razumiju tuđe emocije ili prihvate tuđe gledište. Njihov fokus je usmjeren isključivo na zadovoljenje vlastitih potreba, bez obzira na to kako to može uticati na druge.
2. Ova vrsta ljudi često teži da se veže za one koji su emotivniji od njih. Oni se možda predstavljaju kao nesrećni ili ranjivi kako bi manipulisali drugima i ispunili svoju prazninu. Oni ne pokazuju velikodušnost, ljubaznost ili sposobnost za radost.
3. Njihov život često funkcioniše na principu ekstrema – sve ili ništa. To znači da njihove emocije i reakcije idu od krajnosti do krajnosti. Moguća je preterana ljubav prema nekome ili potpuna ravnodušnost nakon što su njihove potrebe zadovoljene. Njihova emotivna nestabilnost često otežava zdrave međuljudske odnose.
Nemojte dozvoliti da postanete oni koji pokušavaju da popune njihovu prazninu. Nemojte biti oni koji im svakodnevno pružaju osjećaj sreće, ispunjenosti ili topline, dok se istovremeno osjećate ispražnjeno i neispunjeno. Jer na kraju dana, vi ćete biti oni koji će patiti zbog toga.
svezazenu.net
