Sumornu atmosferu smrznutog, opustošenog i ispražnjenog grada prekidaju trenuci sreće kada spasilačke ekipe pronađu preživjelu osobu
“Prije potresa bio je to prometan i brzorastući pogranični grad čija se ekonomija razvijala i u kojem su se smjestile mnoge izbjeglice iz susjedne Sirije. Nakon dva razorna potresa koji su ga zadesili u ponedjeljak i serije jakih naknadnih podrhtavanja tla, Gaziantep je od ovog tjedna grad duhova”, javljaju dopisnici Wall Street Journala koji su posjetili razoreni dvomilijunski grad bogate povijesti.
Donedavno je, pišu, mnoštvo hrlilo u tamošnje gradske parkove, u velike trgovačke centre na periferiji ili se družilo na ulicama starog dijela grada. Danas je to grad s tisućama srušenih zgrada, bez električne energije i tekuće vode. Stanovnici koji su ostali spavaju većinom u svojim automobilima, u školama i dvoranama koje je vlada prenamijenila u skloništa. Do hrane dolaze čekajući u redovima za humanitarnu pomoć.
Većina stanovnika napustila je Gaziantep. “Ničega nema dovoljno. Treba nam sve”, objašnjava Ajnur Kivin (53) dok sjedi s 14 članova svoje obitelji na deki na podu sportske dvorane jedne škole. “Sve smo izgubili. Odjeća koju nosim nije moja”, dodaje, a kraj nje spava dvomjesečna beba.
Cetin Simsek, 58-godišnji građevinski radnik, nema posla pa stoji uz dvorac Gaziantep i gleda u ostatke drevne utvrde. Od potresa spava ispred svoje zgrade sa suprugom i troje djece. Zapalili su vatru kako bi se ugrijali. Svaki put kada se tlo zatrese pobjegnu od straha. Jesu li dva strahovito snažna potresa, koja su se dogodila u razmaku od devet sati, i nekoliko stotina naknadnih, također jakih podrhtavanja jedini krivci takvoj razorenosti grada? Tvrtka Cetina Simseka ponekad je, priznao je novinarima, gradila zgrade s manje željeza nego što zahtijeva zakon, prema napucima velikih građevinskih kompanija. Ponekad bi odbili, a ponekad pristali jer im treba novac da prehrane obitelj. “Učinio sam to jer su mi tako rekli”, rekao je Simsek.
Sumornu atmosferu smrznutog, opustošenog i ispražnjenog grada prekidaju trenuci sreće kada spasilačke ekipe pronađu i izvuku preživjelu osobu iz hrpe smrvljenog betona i željeza, pišu autori Wall Street Journala. Indijska ekipa pronašla je u četvrtak šestogodišnjakinju i izvukla je iz zgrade od sedam katova 90 sati nakon potresa.
Osjećaj beznađa prevladava. “Ovdje više nema života. Ljudi odlaze”, govori Burdan Kazem, Sirijac koji od 2014. živi u Gaziantepu, nakon što je pobjegao od rata iz sirijskog grada Hame. Kazem je jedan od pola milijuna sirijskih izbjeglica koji su sigurnost i bolji život našli u Gaziantepu i okolici. Kada je potres zatresao njihove nove domove, kod mnogih je prizvao sjećanja na najveća ratna pustošenja. Ruševine donedavno sigurnih četvrti podsjetile su ih na zemlju koju su napustili. Više od tri milijuna sirijskih izbjeglica trenutačno živi u Turskoj. Većina u velikim gradovima i provincijama uz sirijsku granicu. Njihovo prisustvo izmijenilo je život u dijelovima Turske, a Gaziantep je transformiralo. Nisu ih svi dobro prihvatili niti su se svima svidjele promjene iako su jugoistok Turske i sjever Sirije u prošlosti često funkcionirali kao jedinstvena cjelina. Sirijski grad Alep i turski Gaziantep dvije su međusobno srasle urbane cjeline. Gazantep je izbjeglicama bio posebno privlačan jer su u lokalnim tvornicama i radionicama lako pronalazili poslove u proizvodnji cipela, tekstila, plastike, metala i strojeva.
“Gaziantep je propao. Propao je kad su stigli Sirijci”, kritičan je prodavač cipela Hasan Polat (52), koji je ostao u gradu, ali nije optimističan kad je riječ o njegovoj budućnosti.
Njegov sirijski sugrađanin bio je radnik tvornice tekstila koja nakon potresa ne radi. Pogledati srušenu utvrdu u centru grada došao je jer “treba nekako ubiti vrijeme”. “Ne znate tko je pod ruševinama, Sirijci ili Turci”, objašnjava.
Mnogi Sirijci koji su živjeli u Turskoj napustili su uoči potresa zemlju pod pritiskom lokalnog stanovništva koje se okrenulo protiv imigranata, a posebice nakon što je počela nova ekonomska kriza te je eksplodirala inflacija. Život im je postajao sve teži, pa su mnogi najavili povratak u ratom zahvaćenu Siriju.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan rekao je da će vratiti milijun Sirijaca koji su napustili zemlju u sklopu dobrovoljnog programa povratka. Međutim, u međuvremenu se dogodio potres.
Grad je trenutačno pust, ostali su samo oni koji zasad nemaju kamo i oni koji čekaju izvlačenje članova obitelji. U nedostatku skloništa mnogi su se vratili u sela iz kojih potječu ili potražili krov nad glavom kod rodbine u drugim gradovima.
Napustili su, piše Wall Street Journal, prazne ulice i mnoštvo razorenih trgovina. I prizore sugrađana koji na pločnicima stoje u redovima za topli besplatni obrok.
jutarnji.hr
