Veliki broj tijela i nedostatak materijala, natjerali su nas da ljude sahranjujemo u masovnim grobnicama, ispričao je Sadi Baraka za Anadoliju
Masovne grobnice postale su neophodno rješenje za građane Pojasa Gaze koji se suočavaju sa zapanjujućim brojem žrtava dok ulaze u drugi mjesec razornih napada Izraela.
Tragedije nastavljaju da eskaliraju, otkrivajući sve više zločina koje je izraelska vojska počinila nad civilima u Pojasu Gaze.
Sadi Baraka, 63-godišnji palestinski grobar, pričao je za Anadoliju o svojoj patnji zbog velikog broja djece i žena koje je morao pokopati od početka rata 7. oktobra.
Uprkos tome što je život proveo u ovoj profesiji, rekao je da je ono čemu trenutno svjedoči “neuporedivo” sa bilo čim u prošlosti, do te mjere da ne može ni spavati ni jesti.
Uprkos pokušajima da se rat predstavi kao uništavanje Hamasovih ciljeva, boraca, tunela, oružja i centara, istina je, prema zvaničnim podacima, da većinu stanovništva Gaze čine žene i djeca.
Realnost je dovela do velike tragedije, pri čemu su djeca i žene najmanje 70 posto žrtava izraelskih vazdušnih napada, kojih je do sada više od 11.000.
Zašto masovne grobnice?
– Bili smo prisiljeni na ovo (op.a. masovne grobnice). Nema mjesta za smještaj svakog dana ovolikog broja tijela, a nema ni blokova (betonske ploče koje se postavljaju u grobovima, op.a.). Svega je nestalo u Gazi – kazao je Baraka.
Istakao je da do danas nije vidio takav zločin nad djecom, ženama i starcima, čak ni u nacističkom režimu.
– Jučer sam sahranio oko 600 žrtava, više nego što sam sahranio u proteklih pet godina. Ovakvu brutalnost nisam vidio. Većina onih koje sam sahranio bili su žene i djeca – rekao je Baraka.
Prema njegovim riječima, “svaka masovna grobnica je velika oko šest metara i u njoj je pokopano oko 45 ljudi. Navodi da je “u najvećoj masovnoj grobnici bilo pokopano 137 ljudi”.
O potrebi za kopanjem masovnih grobnica, rekao je da nemaju dovoljno potrebnih materijala:
– Ništa nije ostalo u Gazi. Čak ni vode više nema.
“Ne mogu spavati”
Baraka je ispričao za AA o svojoj nevolji tokom dugih radnih dana.
– Ne mogu spavati zbog velikog broja dječijih leševa koje sam vidio. Šta su kriva ta djeca – upitao je Baraka.
Naglašava da ne traže pomoć i hranu, nego teže miru još od dana Abu Ammara, odnosno preminulog palestinskog predsjednika Jasera Arafata. U međuvremenu, dodao je, izraelski premijer Benjamin Netanjahu samo nastavlja s krvoprolićem.
– Mi nastojimo da živimo dostojanstveno i slobodno, da imamo državu, suverenitet. Želim da budem građanin kao i svaki drugi na svijetu. Oni koji šalju pomoć treba da smatraju prikladnijim da nam dozvole da živimo kao građani u svojoj zemlji, baš kao što je slučaj u bilo kojoj drugoj naciji – istakao je Baraka.
avaz
