U životu se često susrećemo s ljudima koji ne cijene naše napore i trud, te nam ne uzvraćaju istom mjerom. No, ne trebamo im dati previše pažnje i truda ako vidimo da nas ne cijene, jer to samo dovodi do bola i razočaranja.
Idealiziranje ljudi, planova, života i stvarnosti nas samo odvodi od stvarnosti i često nas čini ranjivima na razočaranje i izdaju. Kada nas netko izda, prvo što trebamo učiniti jest shvatiti da je naša odgovornost da pratimo znakove koje nam drugi ljudi daju, čak i ako su to crvene zastavice koje nam signaliziraju da se trebamo povući.
Naše odluke su naša odgovornost i ako pogriješimo u procjeni neke osobe, to znači da smo precijenili tu osobu i da je greška samo naša. Međuljudski odnosi se često temelje na emocijama, no te emocije nas mogu učiniti krhkim i lomljivim. Ponekad nam osoba kojoj smo se prepustili pruži podršku i vjetar u leđa, no ponekad se dogodi sasvim suprotno.
Stoga, divno je kada smo spremni podijeliti dio sebe s drugom osobom, pomoći joj i biti tu za nju, no trebamo paziti da ne pređemo granicu samožrtvovanja i da ne dozvolimo da nas drugi iskorištavaju. Ako smo se već opekli u odnosima s drugim ljudima, to bi nam trebala biti lekcija koju ćemo dobro zapamtiti.
To ne znači da ne trebamo imati ljude oko sebe, već da prvo trebamo cijeniti sebe, svoje vrijeme i svoje napore. Trebamo biti oprezni kome dajemo svoje srce i povjerenje, te se osloniti na svoj razum kada procjenjujemo ljude oko sebe i donosimo odluke.
U zaključku, ne bismo trebali trošiti previše energije na ljude koji nas ne cijene i ne uzvraćaju nam istom mjerom. Trebamo cijeniti sebe i svoje vrijeme, te biti oprezni kome dajemo svoje srce i povjerenje. Trebamo se oslanjati na svoj razum kada procjenjujemo ljude oko sebe i donosimo odluke, te biti spremni na različite rizike koji dolaze s međuljudskim odnosima.
svezazenu.net
