Voli burek, ali ne i padeže: Sirijac Džavad radi kao pedijatar u Zrenjaninskoj bolnici – Srbi i Sirijci su slični u jednom

Region

Pre nekoliko meseci u Opštoj bolnici “Đorđe Jovanović” u Zrenjaninu posao na Odeljenju pedijatrije dobio je mladi lekar poreklom iz Sirije Džavad Aldroubi. U Srbiju je došao pre osam godina kako bi završio studije medicine koje je započeo u svojoj domovini.

“Za Srbiju sam čuo od prijateljice moje majke, koja mi je rekla da je čula da je ovde bilo dosta studenata iz Sirije koji su završili fakultet bez komplikacija. Poslao sam mejl, ali sam dobio odgovor da na upis moram da sačekam godinu dana, jer je tada rok za upis već bio istekao. U međuvremenu poslao sam molbe u 11 zemalja i uvek je bio neki problem ili sa vizom ili sa dokumentacijom. Posle godinu dana, ja sam skroz i zaboravio na Srbiju, dobio sam mejl sa fakulteta iz Novog Sada da mogu da se prijavim i počnem da studiram”, započinje dr Džavad Aldroubi, pedijatar u Opštoj bolnici „Đorđe Joanović“ u Zrenjaninu.

Pre dolaska ovde nisam znao ništa o Srbiji. Nisam znao da su ljudi ovoliko dobri, dragi, druželjubivi. Znate, kada živite daleko i slušate medije nemate pravu sliku Srbije. U početku sam bio oprezan, jer sam sam u tuđoj zemlji. Ali, iznenadio sam se koliko su ljudi prijatni, koliko žele da pomognu, a da za uzvrat ne očekuju ništa”, dodaje lekar.

Učenje srpskog nije bilo lako, kaže, ali je mnogo teže bilo pisati lekarske izveštaje na srpskom.

“Kada sam počeo da učim srpski, pričao sam sa ljudima i ja sam razumeo šta mi govore i oni su razumeli mene. Ali, kucanje izveštaja je, tokom specijalizacije, meni bilo stvarno teško. To je zvanični dokument sa važnim podacima, koji se koristi ukoliko dođe do nekih problema i tu ne sme da bude grešaka. Hvala bogu, uz kolege sam to učio i savladao. Sad je već mnogo lakše”, ističe Džavad.

Kao i većini stranaca doktoru Aldroubiju najteže je bilo da savlada padeže.
Preseljenje u Srbiju mu, kako kaže, nije teško palo.

„Temperamet Sirijaca i ljudi u Srbiji je sličan. I vi i mi volimo da se šalimo, prihvatamo druge, otvoreni smo za druge kulture… Zaista nisam prošao kroz kulturološki šok kada sam došao ovde“, navodi dr Aldroubi.

“Ljudi u Zrenjaninu su stvarno dobri, prijateljski nastrojeni, nema diskriminacije, prihvataju strance… To je najvažnije u životu. Priroda je ovde jako lepa, arhitektura je divna. Hrana je ukusna. Tu su burek, roštilj… Ovde se tačno vidi mešavina različitih kuhinja – turske, mađarske, mediteranske, domaće…”, kaže pedijatar.

Kako kaže, Džavad bi voleo da ostane da živi i radi u Srbiji.

“Za sada sam ovde sam. Ali, problem su papiri. Strogo moram da brinem o dozvolama za boravak, ugovorima, jer ako nemam uredne papire moram odmah da napustim zemlju. To je jako stresno. Ne odlučujem samo ja o tome da li ću ovde ostati ili ne. Ipak, sam ovde samo stranac. Ukoliko bi to bilo rešeno trajno, ja bih zaista voleo da ostanem da radim i živim u Zrenjaninu”, objašnjava dr Aldroubi.

 espreso.co.rs