Strah od samoće i samačkog života je jači od želje da živimo srećniji i kvalitetniji život. Ostajući u nesrećnom braku čekaju da se stvari promijene samo gubite vrijeme. Takav je bio i moj brak. Živjela sam sa čovjekom kojeg nisam mogla razumjeti i koji nije mogao razumjeti mene.
Nije mi se dopadalo kako se ponaša pred drugim ljudima, nije mi se dopadalo kako se prema meni ophodi pred ljudima. I često smo upadali u konflikte. Pored toga nije bio loš čovjek, ali jednostavno nije bio kakva sam željela da bude.
Previše toga me je nerviralo na njemu, nisam mogla biti srećna pored njega. Ali plašila sam se okončati taj odnos jer sam bila žena u godinama. Kao i sve druge žene u mojoj situaciji plašila sam se da neću moći pronaći nikog drugog i da ću zauvijek ostati sama.
Međutim, kako je vrijeme odmicalo on je sve više i više pokazivao da mu nije stalo do mene. Ponašao se ravnodušno i nezainteresovano. Skoro da se nikako nismo ni ljubili. Onda sam odlučila – Bolje da budem glavna uloga u svojoj samoći nego sporedna u nečijem životu.
Razvela sam se i počela sve ispočetka. Bilo je to kao da ponovo učim da hodam. Bilo mi je teško živjeti samački život. Ali navikla sam se. Ubrzo sam počela ponovo izlaziti i živjeti život kao nekad. Voljela bih reći da mi je on nedostajao, ali nije. Na njega mi je ostalo sam ružno sjećanje.
pult24.info
