Andrijano (6) je dobio novi dom: ‘Hvala svima koji su pomogli da izađemo iz ovoga’
Andrijano (6) sretan je u svom novom lijepom domu, a obišli smo i naselje te ‘kuću’ pod ceradom u kojoj je nekad živio u sedmeročlanoj obitelji
Nemoguće je nazvati “kućom” mjesto na kojem je Andrijano (6), dječak obolio od leukemije, živio sa svojom majkom te petero braće i sestara. To nije baraka, nije ni straćara, nije potleušica nego hrpa nekakvog nabacanog materijala, prekrivenog slojevima najlona umjesto krovom, okružena glomaznim otpadom. Dječak se, podsjetimo, od ljeta 2020. dva mjeseca liječio od leukemije u jednoj zagrebačkoj bolnici, a nakon toga je, zbog siromaštva obitelji i nemogućih uvjeta u kojima je živio, bio smješten u Dječji dom u Nazorovoj. Odande je izašao prije nekoliko dana zahvaljujući mnogobrojnim donacijama dobrih ljudi.
Nakon poziva preko 24sata prikupljeno je dovoljno novca da Andrijano s obitelji u novom podstanarskom stanu živi sljedeće dvije godine, a dovoljno novca bit će i za režije.
– Ja sam ovdje živjela petnaest godina, prije mene moja majka, čak i baka. Andrijano se u tom periodu razbolio i nakon liječenja se ovamo nije mogao vratiti. Nakon godinu i pol, hvala bogu, preselili smo se u lijep stan, gdje on ima sve uvjete za oporavak. Zahvalna sam svima koji su pomogli – kaže Andrijanova majka Mirsada dok sjedimo ispred njihove, nasreću sad bivše, “kuće”. To je tridesetak kvadrata pod ceradom, u kojima je živjelo njih sedmero – Mirsada i djeca, svi u dvije prostorije, bez struje i vode, po koju su morali na obližnju pumpu.
Mirsada jako brine o svojoj djeci, među kojom nastariji sin ima 17, a najmlađa kći četiri godine.
– Nikad nisu bili gladni ni prljavi, ne bih to dozvolila. Prala bih i čistila po kućama, i za 20 kuna, da im napravim neko varivo, dam doručak. Živjeli smo ovdje, ali oni su bili uvijek okupani – priča nam.
Više se ne moram vratiti u dom, je li tako, mama?, često je Andrijanovo pitanje majci u posljednjih nekoliko dana, otkad je došao kući, sad k novoj kući. Mirsada je pronašla lijep stan – u jednoj sobi spavaju dečki, u drugoj su djevojke, nabavili su polovni namještaj i uživaju, konačno, u uvjetima dostojnim čovjeka. Lijepo je Andrijanu, kaže nam on sam, bilo i u Nazorovoj, no ne treba dječak izgovoriti što je svima jasno – dom je tamo gdje je obitelj. Ovih će dana na Sljeme sa starom “ekipom” iz Nazorove. Pita nas što je to izlet, pa mu pričamo što se na izletu radi, a što se i ponese. Dječak se smije na cijeli niz nabrojenih rekvizita, ića i pića.
– Sve mi je lijepo u novom stanu, svašta imamo – sretno kaže dječak, koji je prošao nekoliko ciklusa kemoterapije i sad je dobro. Majka ga je već sutradan nakon izlaska iz Nazorove odvela na redovitu kontrolu, do daljnjega mora uzimati i mnoge lijekove, ali njegovi liječnici vjeruju da će se kroz pola godine potpuno oporaviti. Koliko je snažan, pokazuje nam na spravama za vježbanje u parku pored novog doma. S njim je i četverogodišnja sestrica, najmlađa u obitelji, koja je Andrijanu, kaže nam on sam, najviše nedostajala dok je bio u Nazorovoj. Druga su Mirsadina djeca u dobi od 12 do 17 godina, stariji se brinu o mlađima, složni su.
24sata
