Žena ne odlazi prvom prilikom, ako voli. Ne odlazi ako osjeća nešto prema muškarcu koji je pokraj nje. Ne odlazi ako želi graditi budućnost s njim. Čak i kad počne osjećati da je njen muškarac postao hladan, ravnodušan, nezainteresovan…
Tada žena oprašta i pokušava promijeniti stvari. Da ga izazove na akciju. Dakle jednom, dvaput. Ali nikad to ne radi u nedogled. Jer dolazi dan kada prestane davati dušu za oboje, razočarana je i sve što želi je vlastita sloboda.
Tada je on ne prepoznaje, jednostavno se naviknuo da je vidi kako se bori sama za njih dvoje.
Žena koja voli uvijek inzistira na tome da se stvari pokrenu. Borit će se za njihovu ljubav, jer će joj biti nemoguće da jednostavno napusti voljenu osobu.
Uvjeravat će se da još ništa nije izgubljeno. Oprašta, želeći vidjeti žaljenje i promjenu od njega.
Oprostit će i drugi put.
Oprostit će i treći put, kad ovo već postane i navika. Ali jednog dana ona će se zaustaviti i shvatiti da nije problem s njezinom ljubavlju, već s njegovom ravnodušnošću. Tada će prestati voljeti. Tada će otići.
Ne možete oprostiti u nedogled, čak i ako vas nedostatak oproštenja dovede do kraja. Ponekad je bolje tako. Kad ne vidite odgovor od druge strane, kad se vaš trud gubi u njegovim prigovorima, neosnovanim i besmislenim, kada plačete svaki dan jer ne znate kako da omogućite vezu, onda prestajete. Za sebe kažete da ste zaslužili više.
Žena koja voli – oprašta. Ali žena koja previše oprašta – prestaje voljeti. – nepoznati autor Izvor: pozitivanstav
