Nikola Rokvić „Kada bi ljudi znali koliko je ovo lepo, svi bi krenuli na neki put“

Region

“Ovo je jedno životno putovanje, putovanje gde je pobedila vera, ljubav, zajedništvo, milosrđe, požrtvovanje, preobraženje i milost božija. Kada bi ljudi znali koliko je ovo lepo i koliko na takvom putu Gospod pokazuje sve lepote i sve blagodati stvarnosti, svi bi krenuli na neki ovakav put.“, kazao je za Nova.rs Nikola rokvić po dolasku na Eginu.

Posle 31 dana hodočašća, tokom koga je prikupljeno više od 31 milion dinara, Nikola Rokvić je stigao kod Svetog Nektarija na Eginu. Kada je kročio na posed manastira, Prvo se poklinio Svetom Nektarij, klekao ispred njegovog groba i poklonio se njegovim moštima. Pored brojnih vernika, Nikolu je ispred manastira dočekala njegova porodica, supruga sa njihovo troje dece, majka i brat.

Za Nova.rs, Rokvić kaže da je ovo za njega neprocenjivo iskustvo.

„Ovo je jedno životno putovanje, putovanje gde je pobedila vera, ljubav, zajedništvo, milosrđe, požrtvovanje, preobraženje i milost božija. Zahvalan sam svima, zahvalan sam našem narodu, zahvalan sam svim drugim narodima jer su ovo prihvatili sa ljubavlju, razumevanjem i bez bilo kakvih osuda. Ponosan sam što ima jako dobrih ljudi, i moje drage kolege se odazivaju na koncerte i sve akcije, davali su mi veliku podršku. Svi zajedno smo koračali putem Egine i svih nekih lepih vrlina“, kazao je ispred manastira Svetog Nektarija, za Nova.rs Nikola Rokvić.

Porodica, kako nosi ime i fondacija koju je sa svojom suprugom osnovao, je uvek pa i na ovom putovanju bila njegov najveći motiv i najveća podrška.

„Porodica je sve, ona je osnova, najsitnija ćelija, kvark postojanja čovekovog i bez porodice i bez bližnjih i mojih prijatelja koji su bili sa mnom na putu, ništa ne bih mogao da uradim. Porodica je uvek tu, i kada je dobro i kada je manje dobro, zato treba da je negujemo kao zenicu oka svoga“, kazao nam je Rokvić.

Pitali smo ga i da li planira neko novo hodočašće, imajući u vidu podršku i pažnju javnosti tokom ovog tridesetjednodnevnog puta od Beograda do Egine, ali i radost koja se, posle tolikog fizičkog napora, čita na njegovom licu.

„Nadam se da će biti. Kada bi ljudi znali koliko je ovo lepo i koliko na takvom putu Gospod pokazuje sve lepote i sve blagodati stvarnosti, svi bi krenuli na neki ovakav put. Ne mora da bude ovako dugačak ali dovoljno je i par kilometara dnevno, da čovek izbistri glavu. Jer ako je to sa blagoslovom i u slavu Božiju onda to bude i spasonosno.

Nikolu su ispred manastira dočekali majka, brat i supruga sa njihovo troje dece. Majka Slavica nije krila uzbuđenje i radosta. Njena majčinska ljubav bdila je nad svalim Nikolinim korakom, kao i čitavim njegovim životom. Za nju je ovo veličanstven trenutak koji se događa jednom u životu.

„Ja sam jako ponosna majka a nadam se i da je Marinko ponosan i da nas gleda i daje mu snagu da se bavi ovim humanitarnim poslom, kako je odlučio. Iako sam oba sina odgojila bez brige i straha, zabrinula sam se kada mi je Nikola rekao da planira ovaj put. Nije lako odvojiti se od porodice, i mislim da ovo hodočašće, koliko god za njega bilo naporno i veličanstveno, to je i Bojanino hodočašće da sa troje dece ostane sama, koliko god da smo joj pomagali“, kazala je za naš portal Nikolina majka Slavica.

Pitali smo i Nikolinu suprugu Bojanu, koja je sa nestrpljenjem čekla da ugleda supruga, kako se osećala svih dana Nikolinog hodočašća a i kako se oseća sada kada su na cilju svi zajedno, na Egini kod Svetog Nektarija.

„Ovaj put za njega je mnogo značio, mnogo više od sakupljanja sredstava ovog konkretnog puta. Ono što ja volim da napomenem jeste da je to samo delić, koji jeste važan, ali se suština krije u poruci ovog puta. Krije se u onome što on pruža ljudima, uzorima koje pruža mladima a to je da treba da pričamo delima a ne rečima, da su granice samo unutar naših misli i da je sve moguće ako to zaista želimo i verujemo u Boga. Nikoli je jako važno da probudi svest mladih, da krenu putem vere, da idu duhovnim putem a ne nekim drugim. Mnogo se toga menjalo tokom generacija, deca idu nekim putevima koji i nisu tako dobri često ne vode nkuda“, rekla je za Nova.rs Nikolina supruga.

Još kaže da se i u njihovim životima dosta toga promenilo od kada su postali roditelji.

„Stalo nam je da radimo na porodici, da njen integritet i njene vrednosti što više vraćamo i u moderan život. Bavimo se poslovima koji su moderni ali živimo tradicionalan život porodice. Za nas ovaj put znači mnogo toga, buđenje svih tih vrednosti, naglašavanje porodice kao institucije i kao tradicije koju treba da očuvamo. Tako je ovaj put za nas na mnogo nivoa značajan. Ne mogu da kažem da mi je bilo lako sa decom bez njega u ovih 30 dana ali kada je svrha viša, kada je nešto više od nas samih, onda to sve olakšava“, ističe Bojana.

Igumanija manastira Sveti Nektarije, Timoea, nije bila u prilici da dočeka Nikolu ali mu je u telefonskom razgovoru, posredtvom prevodioca poručila da ima blagoslov Svetog Nektarija i da uvek sve radi po Hristu, kako je Gospodu milo.

Podsećamo da su Bojana i Nikola osnovali fondaciju „Porodica“ a cilj je da pomognu deci, pre svega bolesnoj, ali i onima koji nemaju brigu ili su talentovani a nemaju pomoć i podršku. Na ovom putu koji je posle 31 dan sada iza Rokvića, sakupljao se novac, kupovali su se skupi aparati za dečju onkologiju. Reč je o aparatima za rano otkrivanje karcinoma mozga kod dece. Od prikupljenih sredstava renovira se i deo dečje onkologije. Tokom Nikolinog hodočašća prikupljeno je oko 32 miiona dinara. Uložiće se u ono što je najpotrebnije a neki novi putevi i nova dela, rešavaće i druge dečije brige. nova.rs