Dug put su prošli blizanci Viktor i Vasilije Sabadka od momenta kada su požurili svoju mamu i rodili se dva mjeseca prije termina u punoj brzini komšijinog vremešnog “mercedesa” na putu između Odžaka i Novog Sada.
Sada, nakon skoro 70 dana provedenih na odjeljenju neonatologije Dječije bolnice u Novom Sadu, dva malena heroja su stigla kući. Mama Marina Sabadka priča kako je izgledala borba za život dvojice mališana i šta su sve uspjeli da prevaziđu od transfuzije krvi, preko upale pluća do tople postelje u porodičnom domu!
– Nekoliko dana prije nego što će Vasilije i Viktor konačno doći kući provela sam sa njima u Dječijoj bolnici. Viktor je prvi bio spreman da krene kući, ali u dogovoru sa doktorima odlučili smo da sačekamo Vasilija. Hvala Bogu, taj dan je došao brzo pa smo proteklog petka konačno izašli iz bolnice – priča ponosna mama.
Kako kaže, dvojica mališana provela su više od dva mjeseca na neonatologiji, jačajući i spremajući se za život mimo inkubatora, bez kiseonika i aparata.
Za to vrijeme svašta su proživjeli. Iako bi većina mislila da je najgore prošlo sa porođajem u komšijinom taksiju, uz policijske rotacije, prava borba uslijedila je poslije toga
Upala pluća, život na kiseoniku i transfuzije krvi
– Kada su se rodili obojica su imali manje od kilograma. Počeli su da napreduju tek za mjesec. Morali su da primaju krv, bili su prikopčani na kiseonik, a obojica su zaradili i prehlade za to vrijeme. Vasilije je čak uspio da prebrodi i upalu pluća! Bilo je zaista stresno – sa velikim olakšanjem sada priča Marina.
Prema njenim riječima, Vasilije koji je “sačekao” da mama stigne do porodilišta pa se rodio kasnije od brata bio je dosta slabiji. Ipak, maleni borac je sve prevazišao.
– Tek kada sam provela posljednjih desetak dana sa njima na odjeljenju vidjela sam kako sve to zaista izgleda. Znate kako, kada ste kod kuće i samo sjedite pored telefona i zivkate bolnicu, nemate svijest o tome šta se sve dešava tamo, na licu mjesta. Oduševila sam se kada sam vidjela koliko ljekari i medicinske sestre brinu o mojoj djeci. Kolika je to pažnja. Zbog toga sam malo bila i u strahu kada je trebalo da krenemo kući. Kako ćemo bez njihovih savjeta, pomoći?! Sva ta pitanja su me sustigla, ali srećom, ide nam odlično – iskrena je mlada mama.
Ispraćaj za pamćenje
Kada je trebalo da izađu iz bolnice doživjeli su nešto neočekivano.
– Posvećenost svih na odjeljenju nije bila upitna nijednog trenutka, ali ipak mogu reći da sam više nego oduševljena načinom na koji smo tretirani. Kada je trebalo da krenemo kući, sve sestrice sa odjeljenja koje su brinule o Viktoru i Vasiliju su došle da nas isprate. Zbog svoje krhkosti i bijelog tena, Vasilija su prozvali “pahulja”, vezali su se za obojicu, a i mi za njih – priča Marina.
Kako je to sve izgledalo za vrijeme borbe dvojice malenih heroja za život opisuje jednim slikovitim primjerom.
– Kada je Vasilije konačno počeo da pije mlijeko, potpuno je mijenjao boju. To me je izbezumilo. Razlog za to je što mu je trebalo vremena da koordiniše disanje sa sisanjem. Sada to znam i već smo uhodani sa hranjenjem, ali da mi se tako nešto dogodilo da sam sama, ne znam kako bih reagovala. Sve to su razlozi što sam sa dozom straha pošla sa njima kući. Međutim, dobro nam ide. Dobili su da piju gvožđe zbog malokrvnosti, kao i da radimo vježbice da ojačaju vrat. Mimo toga, sve je u redu. Viktor je dugačak 46 centimetara i ima 2.770 grama, a Vasilije je za centimetar duži i ima 2.590 grama. Imamo redovne kontrole i sada samo pratimo napredak. Vjerujte, kada sam shvatila kroz šta su sve prošli moji maleni heroji, plakala sam od sreće i šoka istovremeno – sada kroz osmijeh olakšanja priča mama mališana.
Bliskost braće ogromna
Iako su u inkubatorima bili odvojeni, a jedini trenutak koji su provodili zajedno bio je u maminom zagrljaju tokom kratkih maženja u bolničkoj sobi, Vasilije i Viktor su čvrsto povezani i izuzetno bliski.
– Ne mogu riječima ni da opišem taj trenutak kada su došli zajedno kući i kada sam ih stavila jednog pored drugog. Vasilije je odmah naslonio glavu na Viktora, ta ljubav se osjećala u vazduhu, ne može se ni objasniti kako. Zajedno jedu, spavaju. Dobri su, traže pažnju, ali nisu zahtjevni – navodi.
Kerka Maša velika podrška, sin Aleksa zbunjen
Marina pored Viktora i Vasilija ima i kćerku Mašu (13) i sina Aleksu koji ima nepune dvije godine.
Kako kaže, kćerka joj je velika podrška. Želi da radi sve oko braće i pomaže mami, ali ima svoje školske obaveze i sve usklađuje sa tim.
– Aleksa od braće bježi, malo je zbunjen, malo se plaši. Ipak je mali i dosta je vezan za mene. Ali polako se privikava na društvo – sa osmijehom priča Marina.
Biljeg kao znak srčane borbe i pobjede
Još jedna posebnost ovih hrabrih mališana ogleda se i u biljegu koji Viktor ima na lijevoj ruci.
– Vidim to kao simboliku borbe i pobjede u toj borbi. Viktor ima biljeg u obliku srca na lijevoj ruci. Trebalo je puno vjere i strpljenja, ali uspjeli smo. Njih dvojica su uspjeli – optimistično zaključuje mama Marina Sabadka.
Podsjetimo, čitava Srbija je sa oduševljenjem čitala kako su na svijet došla dva hrabra blizanca, Vasilije i Viktor čije je rođenje počelo u Odžacima, odakle je njihova mama komšijinim taksijem u gluvo doba noći jurila za Novi Sad, piše Blic.
Zahvaljujući prisebnosti komšije Stevana i plemenitom gestu dvojice novosadskih policajaca, 3. decembra će svake godine ova dvojica dječaka proslavljati rođendane.srpskainfo.com
