Vlada iz Dušnika upao je u kanal, dozivao pomoć ali uzalud! Onda je pas Crni uradio ovu stvar

Region

Milosavljević objašnjava da nije preživeo samo pad u kanal, već i brojne nesreće i težak moždani udar

– Da nijje bilo psa Crnog udavio bih se onomad kada sam upao u kanal, jer mi je voda sve više i više ulazila u usta. Crni je lajao i lajao i dozvao u pomoć moju ženu, snaju i komšinicu – govori Vlada Milosavljević (84) iz Donjeg Dušnika kraj Niša, poznatiji kao Vlada pekar, pošto je dugo radio kao pekar i imao svoju pekaru.

Milosavljević objašnjava da u januaru slavi dva rođendana – Božić, kada je rođen, i poslednju nedelju u januaru jer mu je tada pre 10 godina komšijski pas spasio život.

– Bio je sneg kao i sada pa sam otišao da obiđem kuću svoje ćerke i zeta, na desetak minuta hoda od naše kuće i kafane mog sina, pošto oni nisu bili tada u selu. Po povratku otuda pošao sam do kokošarnika koji se nalazi u dvorištu iz naše kuće da bi zatvorio kokoške, ali do tamo sam morao da prođem pored kanala koji vodi vodu do bašti u polju i preko jednog mostića. Baš kad sam prolazio pored kanala okliznuo sam se na snegu, noge su mi „odletele“ i u kanal sam pao na leđa – priseća se Vlada.

Prema njegovim rečima, vode u kanalu nije bilo mnogo, ali zbog njega nije mogla da otiče, već je njen nivo počeo da raste i da mu ulazi u usta.

– Pokušao sam da ustanem ali nisam mogao, pa sam počeo da dozivam u pomoć. Niko osim Crnog me nije čuo. To nije bio naš pas, ali je stalno bio u našem dvorištu i pored kafane mog sina pošto smo ga i mi hranili. Crni me je čuo, dotrčao i počeo da laje. Lajao je pored mene, pa je otrčao do naših ulaznih i vrata i tamo je lajao. Nekoliko puta je dolazio do mene pa do vrata i sve vreme je lajao. Srećom čula ga je moja snaja Valentina i izašla iz kuće da vidi šta se zbiva. Pošla je za Crnim i videla me u kanalu. Došle su i moja supruga Ruža i komšinica Vera i izvukle su me iz kanala – opisuje Vlada svoje spasavanje.

Dodao je da se zahvaljujući Crnom nije udavio u kanalu, a mogao je i da se smrzne jer je bilo veoma hladno.

– Dobra stvar od toga mog pada u kanal je to što sam prestao da pušim, a bio sam strastven pušač. Uvek sam praktikovao da u džepovima imam jednu otvorenu paklicu cigareta i jednu neotvorenu. Tako je bilo i tog dana. Supruga je obe paklice stavila na radijator da se osuše, ali nisam hteo da uzmem od njih ni jednu jedinu cigaretu, jer duvan kad se namokri više nije dobar. Od tada nisam zapalio cigaretu – govori Vlada i dodaje da u kanalu od pre dve godine nema vode, tako da mu ta opasnost više ne preti.

Kazao je da je na žalost Crni nedugo nakon što ga je spasio uginuo, a njegovi sin i snaja su, da bi sačuvali sećanje na tog divnog psa, angažovali slikara koji ga je nacrtao na zidu njihove kafane.

Milosavljević je istakao da nije preživeo samo pad u kanal, već da je preživeo brojne nesreće i težak moždani udar.

„Ceka šumar iz Dušnika i ja, mi smo fenomeni. Njega je udario i pregazio autobus, a mene kamion sa pet kubika šodera. Bilo je to 4. aprila 1974. godine. Rođak i ja smo njegovim kamionom išli u Južnu Moravu kod Doljevca da natovarimo šoder. Pošli smo kući, ali se kamion pokvario i to na jednoj uzbrdici. On mi je rekao da siđem i da stavim kamenje ispod točkova, da bi probao da ga popravi. Počeo je da skida šrafove sa kardana, a ja sam prišao da mu pomognem. Međutim, u tom trenutku kamion je krenuo u rikverc, rođak je uspeo da se pomeri, ali sam ja pao ispod točkova. Točak je prešao preko mojih leđa, a kamion je nastavio da ide u rikverc dok se nije na nizbrdici prevrnuo i sav šoder rasuo“, opisuje Vlada taj nemili događaj. Kazao je da je njegov rođak bio siguran da neće preživeti, ali je preživeo sa polomljenom karlicom. Proveo je dva i po meseca u gipsanom koritu i posle toga se oporavio kao da se ništa nije dogodilo. Bez težih posledica, dodao je, preživeo je i 1994. godine pad u otvor lifta u fabrici u Donjem Dušniku u koju se zaposlio nakon što je zatvorio pekaru.

– Fabrika je bila još u izgradnji i lift još nije bio postavljen, pa smo kroz otvor peli iz prizemlja na sprat stolove za montažu. Jedna ekipa je donosila stolove, a druga ih prihvatala. Dok smo podizali jedan sto, da ne bi ogulili zid, ja sam išao korak po korak nazad na kraju sam upao u rupu iskopanu za lift. Pao sam sa oko tri metra visine i polomio sam dva rebra. Ostale kolege u fabrici nisu u prvi mah shvatile šta se dogodilo kad su ostali počeli da viču: „Pade Vlada. Tada je premijer bio Nikola Šainović, pa su pomislili da je on dao ostavku – priseća se pekar iz Dušnika. Iza Milosavljevića je i težak moždani udar, kada su mu lekari predviđali samo još tri dana života, i nekoliko padova u reku koja prolazi pored njegove kuće.

– Nekim čudom sam sve to preživeo i sad sam dobro. Hodam sa štapom jer me bole noge, a lekove pijem baš kad moram. Život u selu mi odgovara. Išao sam pre dve godine u banju, ali tamo sam se razboleo i skočio mi je pritisak. Od tada sam rekao da ne idem više nigde iz mog sela. Ovde mi je najbolje – istakao je naš sagovornik, otac sina i ćerke, deda šestoro unučadi i pradeda jednoj devojčici.

(Telegraf.rs)