Kućni ljubimci su važan dio života mnogih ljudi. Oni pružaju ljubav, podršku i utjehu, a mogu imati i pozitivan utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje.
Članak australske kolumnistice Mary Madigan kojim je zatražila više razumijevanja poslodavaca za radnike koji imaju kućne ljubimce, izazvao je buru oprečnih reakcija. Iako dobro argumentiran, mnoge je zasmetalo što se Madigan nazvala majkom svog psića Franka te to što traži da nakon završetka slobodnog vremena ne mora ostajati na poslu, budući da i ona, poput majki vrtićke djece, mora podići Franka iz psećeg vrtića. Ili ga bolesnog voditi na medicinski pregled.
Salvama uvreda i divljaštva na našoj stranici Facebooka hrabro su se usprotivile neke naše čitateljice – ljubiteljice životinja. Jedna čitateljica je pak odlučila javiti se redakciji kako bi nam detaljno objasnila koliko joj pas znači i kako mijenja njen život nabolje, zbog čega ga i smatra svojom krznenom bebom. Naime, osim što su zabavni, psi (i ne samo psi) imaju i terapeutski učinak, što je u nekim naprednim zemljama i medicinski priznato.
“Razumijem gospođicu koja voli svojeg psa jer i sama dijelim istu strast prema svom četveronožnom prijatelju. Kao majka četvero odrasle djece, osjećam neizmjernu ljubav prema svojoj obitelji, volim svoju djecu, ali isto tako obožavam i svoga krznenog ljubimca”, kaže nam gospođa Snježana (47) i sama svjesna da je ljubav neograničena, da je ima dovoljno za sve te da ljubav prema krznenom stvorenju ne isključuje ljubav prema djeci.
Ova Slavonka potvrđuje ono što mnogi vlasnici pasa znaju – teško je ostaviti svog ljubimca samog, čak i na kratko. I zato kad mora nešto obaviti, trudi se biti brza i vratiti se kući kako ne bi bio sam.
Ništa mi za nje ga nije teško
“S nama spava, naučili smo da nam za njega nije ništa teško napraviti ili učiniti. On je moja velika ljubav”, kaže čitateljica koja dodaje da je većinu vremena sama doma sa svojim psićem, budući da boluje od teške i kronične autoimune bolesti. Nesumnjivo, kućni ljubimac u ovakvoj situaciji pomaže gospođi Snježani nositi teret bolesti, daje strukturu njenom danu i pomaže joj vjerovati u dobro sutra.
“Moj pas je meni sve. Naravno, prvo moja djeca ali i njega računam kao svoje krzneno dijete. Živjeli naši krzneni prijatelji”, zaključila je Snježana.
Spas nakon smrti supruga
Podsjetimo, nedavno nam se javila i umirovljenica Senka (67). Kaže da je nakon smrti supruga, na nagovor prijateljice i susjede koja je iskusila što to znači, u mjestu nabavila kujicu, mješanku.
“Toliko sam se vezala za moju kujicu Pirku, da sam svu ljubav, brigu, misli, preusmjerila na nju. Da mi je prije netko govorio kakva se to veza sa psom može uspostaviti, ja mu ne bih vjerovala. Vjerujte mi, samo me ona odvlači od tuge i izvlači iz kuće. Svako jutro s prvim zrakama sunca ja otvorim ulazna vrata. Ne može pas nadomjestiti čovjeka, ali čovjeku koji neutješno tuguje ipak malo razvedri svaki dan, tjera ga da ide dalje jer ima o kome brinuti, pa usudim se reći, ima i s kim pričati. Ne znam za vas, ali meni je pas spas”, rekla je.
mojevrijeme.hr
