Često puta, ljudi osjećaju da su umorni od života. Međutim, možda ta iscrpljenost nije direktno povezana sa samim životom, nego sa stvarima koje su se dogodile tokom života.
To su razočaranja, povrede, izdaje, i neljudsko ponašanje drugih ljudi koje smo doživjeli. To su stvari koje nas čine umornima i iscrpljenima. Pored toga, osjećamo se umorno od samosažaljenja. Često puta, kada nam se desi nešto loše, skloni smo da krivimo okolnosti i druge ljude, umjesto da preuzmemo odgovornost i učinimo nešto da se stvari poboljšaju.
Osjećamo se kao da nemamo kontrolu nad svojim životom, i da smo osuđeni na lošu sudbinu. To nas čini umornima i nesposobnima da vidimo bolje sutra. Pored toga, često se osjećamo umorno od neprestanih strahova koji nas prate tokom života. Bojimo se da ćemo pasti, izgubiti, biti izmanipulirani ili ostavljeni
Ovaj stalni strah nas čini nesigurnima i nesposobnima da se prepustimo životu. Osjećamo se kao da smo zaglavljeni u nekoj slijepoj ulici, bez mogućnosti da vidimo bolje sutra. Također, osjećamo se umorno od okretanja natrag. Često se uhvatimo da razmišljamo o prošlosti, tražeći zlatna vremena i sjećanja na bolje dane koji se više neće ponoviti.
Osjećamo se kao da nešto nedostaje u našem životu, i da nikad nećemo biti potpuni, sretni i snažni. Osjećamo se kao da život nikada neće biti bolji, čak i ako se trudimo da ga promijenimo. Pored toga, često osjećamo potrebu da dokazujemo drugima da smo u pravu.
Želimo da drugi prihvate naše ideje, snove i vjerska uvjerenja. Osjećamo se manje vrijednima ako drugi ne prihvate ono u šta vjerujemo. Osjećamo se kao da moramo dokazati sebi i drugima da smo nešto vrijedni. Ova konstantna potreba za dokazivanjem nas čini umornima i iscrpljenima. Uz sve to, osjećamo se umorno od ponavljanja istih grešaka iznova i iznova, a da ništa ne učinimo da ih ispravimo. Osjećamo se kao da smo zaglavljeni u istom ciklusu, bez izgleda na promjenu.
svezazenu.net
