Očuh me izvadi iz kolica, uzme u naručje i nosi… Bude mi teško jer znam da i njemu nije lako, kaže
Svakoga dana Valentina, koji boluje od cerebralne paralize, očuh Ilija nježno podiže iz kolica i s njim u naručju spustiti se pješice s četvrtog kata. To je jedini način kako bi Valentino izašao na zrak i krenuo u, kako kaže, “šetnje koje mu ispunjavaju život”.
“Očuh me izvadi iz kolica, uzme u naručje i nosi… Bude mi teško jer znam da i njemu nije lako”, kaže Valentino Čolak za Novu TV.
Majka im spusti kolica i to je timski rad u ovoj obitelji koja je ispunjena ljubavlju. A očuh i sin imaju posebnu vezu.
Kada se vrati iz svoje šetnje, na isti način moraju se vratiti na četvrti kat u maleni jednosobni stančić koji unajmljuju. Veći stan i na nižem katu ne mogu si priuštiti.
“Ovo je stan od 26 kvadrata, ovdje živimo ja, moja supruga i moj pastorak”, kaže Ilija Filipović.
“Lijepo nam je što smo svi skupa, ali spavamo svi zajedno u jednoj prostoriji. Valentino, kako je u kolicima, on ne može ni u krevet. Moram ga staviti u krevet, moram ga obući, moram ga presvući”, kaže Katica Filipović.
Za gradske stanove namijenjene za socijalne slučajeve i invalide ova obitelj ne može se prijaviti jer se ispriječila birokracija. Ilija je hrvatski branitelj i prima mirovinu, a Katica prima invalidninu za sina. To se računa kao dva primanja u obitelji, a statut kaže da ih to isključuje s liste kandidata za dodjelu stana.
Stoga će i dalje na četvrtom katu Valentino slušati glazbu, gledati omiljene kriminalističke serije i svoju najveću strast – nogomet.
“Nadam se da si vidio majicu kad ste došli koja je bila na meni”, rekao je Valentino reporteru Nove TV Tinu Kovačiću i nastavio: “Dinamo!”. Na pitanje tko mu je najbolji igrač, odgovara: “Moj Dominik Livaković.”
“Ali nije da ti Dinamo baš dobro igra ove sezone. Nećete se vi dobro provesti kod nas. Dobit ćete po tamburi”, našalio se reporter, a Valentino mu je odgovorio: “U taj dio ne ulazim, haha.”
U jednoj od svojih šetnji uz Savu Valentino je nesretnim slučajem upao u rijeku. Već je pomislio da će se utopiti, no petorica sugrađana skočila su u mutnu Savu i spasila ga. Mnogima bi to izazvalo velik stres, no Valentino je i tada zadržao vedar duh.
Danas Valentino ima samo jednu skromnu želju – život bliže tlu.
“Dovoljno mi je da bude prizemlje, da mogu sam ući u zgradu, izaći iz zgrade”, kaže Valentino.
Jer on je, u šali za sebe kaže, prizeman lik.
jutarnji.hr
