Sigurna sam da svakom roditelju njegovo dete jeste MVP, ali nije dovoljno da volimo, vidimo i kažemo, moramo to da pokažemo.

Zanimljivosti

Svi znamo veličinu Jokićevog uspeha. Na momenat sad zastanimo da osetimo tu veličanstvenost slavlja, pompeznosti i obožavanja jednog MVP-a na kraju utakmice. Pogledajmo ljude u publici, koliko uzbuđenja vidimo! Zamislimo kako je Jokiću dok prima zasluge za ovo što radi. Mnoštvo zvučnih i vizuelnih stimulusa, dugi aplauz, konfete… mnogima od nas bi bilo preplavljujuće da se nađemo usred toga.

Na tom mestu on stoji sa ćerkicom koja je mala i koja ne razume titulu i značaj toga što njen tata daje profesionalnoj zajednici i publici. Stoga ne može u njemu da uživa na isti način kao tata.

Ali može u konfetama. 🙂 One su šarene, lepršave i mnogo su zanimljive. Ako pruži ruku, moći će da ih dodirne i oseti kako lepršaju oko njenih prstića. 🙂

Utom se Jokić okreće ka njoj, poljubi je i vidi njeno interesovanje za konfete. To ga sigurno poraduje, što mu je dete zaigrano i što joj je lepo. Ali ne ostaje samo na primećivanju – on kreće za njom. Podiže ruku da i on dodirne konfete. Da bude sa njom u njenoj igri, istovremeno stojeći u svojoj. Sve se dešava u trenutku.

Ovo prisustvo roditelja i validacija detetovog pokreta mesto je na kom raste detetova svesnost o ličnoj vrednosti.

Tu vrednost svi imamo, ali je nismo svi ugradili u svesnost o sebi i svom identitetu. Sigurno su mnogi ovde sreli osobe kojima osećaj lične vrednosti zavisi od spoljne potvrde, pa stalno brinu o tome šta će drugi o njima misliti. Kako bi konačno u tom pogledu onog drugog sreli to prepoznavanje svoje unutrašnje lepote i potvrdu koja nam treba od prvih dana.

Ako si roditelj, pozivam te da u svojoj životnoj dinamici zastaneš i pridružiš se svom detetu, nakratko bar. I trenutak je dovoljan, i pogled, jedan pokret rukom za onim za čim je rukica tvog deteta krenula. Taj trenutak potvrđuje detetu da je tebi (kasnije i sebi) ono vredno. Da je ono tvoj MVP.

Sigurna sam da svakom roditelju njegovo dete jeste MVP, ali nije dovoljno da volimo, vidimo i kažemo, moramo to da pokažemo – ne samo kroz svakodnevnu brigu o detetovim potrebama, već i kroz BIVANJE sa detetom na mestima koja su njemu važna i ka kojima ide njegova energija (kao što su konfete Jokićevoj ćerkici).

Izvor: Psihoterapija verte