Vedad Helja, učenik trećeg stepena Građevinsko-geodetske škole u Sarajevu, već od osam sati ujutro počinje svoj posao.
Barem onaj koji radi na praktičnoj nastavi jer je svoje zvanje usmjerio ka keramici. Odlučio se za ovaj zanatski rad jer, kako kaže, iako je manje zanatlija, posla će uvijek biti.
Voda, malter, vezivo i eto, sve je spremno za lijepljenje pločica, eto novca, dodaje Vedad.
A njegov prijatelj Muhamed brine se da Građevinsko-geodetska škola uvijek bude posebno uređena jer svojim vještim rukama dekoriše svaki predmet ili objekt po vlastitom ukusu.
Skoro da nema osobe koja u svom telefonu nema upisan broj nekog majstora za keramiku, vodoinstalatera i električara, molera, varioca, zidara… Ali kad nam zatrebaju, njihov broj je zauzet ili nas upišu na svoju listu čekanja. Pa, tako čekamo svoj red…
Nekada je dva ili više majstora imala svaka čaršija, danas jedva jednog ili negdje nijednog.
A ništa bolje stanje nije ni u školama koje obučavaju ovaj kadar i čija je primarna misija da iznjedre dobrog zanatliju. Zainteresovanih nema…
Keramičari i moleri/farbari su jedina dva zanatska smjera koja u Građevinsko-geodetskoj školi u Sarajevu od zanata trenutno egzistiraju.
Ova škola je nekada imala mnogo zanata, ali kako nove generacije dolaze, za zidare, tesare, keramičare nema opredjeljenja i afiniteta.
Nijedan projekt ne bi mogao proći bez majstora znalca i dobrog krojača, čak i onda kada arhitekta napravi plan. Bez dobrog zanatlije nema ni posla, ističe profesor Čolupa.
Nova školska godina se bliži. Za nepuna dva mjeseca upis je u prvi razred srednje škole.
Građevinsko-geodetska škola je nekada imala imala samo 12 odjeljenja prvih razreda, a sad ukupno ima 19 razreda svih godina. Tada je brojno stanje bilo preko 30 učenika, sada 24 učenika u jednom razredu podijeljena u dvije grupe.
Zbog velike potražnje zanatlija potrebno je stvarati uvjete da se radna snaga proizvodi, a i zadrži. Zanati poput tesara, keramičara, zidara su među najtraženijim zanimanjima na tržištu rada. Do sada je veliki broj obučenih zanatlija otišao u inozemstvo u potragu za boljom platom.
Spiskovi za zanatska zanimanja sve su veći, ali u drugim državama. U BiH zlatnih ruku sve je manje. Nekada je dunđer bio majstor za sve, koji je od slame pravio ćerpič pa od ćerpiča kuću, pa onda od drveta divnu seharu, a nakon toga od bakra najljepše ukrase.
Danas, želje za zanatskim poslovima ipak postoje, tome svjedoče ruke Muhameda, Vedada i njihovih drugara koji su spremni ostati u domovini i raditi svoj posao najbolje što znaju, ali ne mogu sami. Politika i svi drugi moraju primijetiti ove mlade ljude koji su se ipak odlučili ići težim putem.
Njihov jedini alat su njihove ruke.
hayat.ba
