Šok” – to je riječ koju ljudi koriste kada se na današnji dan prisjećaju smrti princeze Diane u automobilskoj nesreći u Parizu prije 25 godina.
Žena koju je svijet gledao kako iz sramežljive tinejdžerske učiteljice u vrtiću raste u glamuroznu slavnu osobu, koja je tješila oboljele od AIDS-a i vodila kampanju za uklanjanje mina, nije mogla biti mrtva u dobi od 36 godina.
“Mislim da se moramo podsjetiti da je ona vjerojatno bila najpoznatija žena na engleskom govornom području, osim možda same kraljice Elizabete II.”, rekao je povjesničar Ed Owens.
“S obzirom na ovu ogromnu ličnost slavne osobe koju je razvila, da se to ugasilo preko noći, da je umrla u tako tragičnim okolnostima, tako mlada, mislim da je zaista bio veliki šok za mnoge ljude.”
Članica aristokratske obitelji Spencer, koja je imala bliske veze s kraljevskom porodicom, Diana je bila poznata po mašnama, elegantnim suknjama i dječačkom plavom bodu kad je počela izlaziti s budućim kraljem . Nakon što je napustila školu sa 16 godina, provela je neko vrijeme na završnoj školi u švicarskim Alpama i radila kao dadilja i odgojiteljica dok je živjela u Londonu.
No činilo se da je procvjetala, postavši međunarodna ikona stila u trenutku kada je 29. jula 1981. prošetala oltarom katedrale sv. Pavla, obavijena čipkom i praćena 25-metarskim veom.
Novinari i fotografi pratili su Dianu gdje god je išla. Dok je princeza to mrzila, brzo je shvatila da su mediji također alat koji može koristiti za privlačenje pozornosti na uzrok i promjenu percepcije javnosti.
Taj je utjecaj bio najpoznatiji kada je princeza otvorila prvi specijalizirani odjel u Ujedinjenom Kraljevstvu za oboljele od AIDS-a 9. aprila 1987.
Takve ceremonije rezanja vrpce bile su sastavni dio kraljevskih dužnosti. Ali Diana je shvatila da je u pitanju više. Ispružila je ruku i uzela mladog pacijenta, pokazujući da se virus ne može prenijeti dodirom. Trenutak, zabilježen fotografijama koje su emitirane širom svijeta, pomogao je u borbi protiv straha, dezinformacija i stigme oko epidemije AIDS-a.
Sedam mjeseci prije nego što je umrla, Diana je obukla zaštitni vizir i pancirnu prsluk i prošetala stazom očišćenom kroz minsko polje u Angoli kako bi promovirala rad The HALO Trust, grupe posvećene uklanjanju mina iz bivših ratnih zona. Kad je shvatila da neki fotografi nisu uspjeli snimiti sliku, okrenula se i ponovila to.
Kasnije se Diana susrela sa žrtvama mina, držeći u krilu mladu djevojku koja je izgubila lijevu nogu.
Slike su skrenule međunarodnu pozornost na kampanju za oslobađanje svijeta od eksploziva koji vreba pod zemljom dugo nakon završetka ratova. Danas su 164 zemlje potpisale ugovor o zabrani mina.
Njezin brak se raspao, a Diana je krivila Charlesovu stalnu vezu s dugogodišnjom ljubavnicom Camillom Parker Bowles. Princeza se također borila s bulimijom i priznala je pokušaje samoubistva, prema “Diana Her True Story — In Her Own Words”, objavljenoj 1992. na temelju vrpci koje je Diana poslala autoru Andrewu Mortonu.
“Kada sam započela svoj javni život, prije 12 godina, shvatila sam da bi medije moglo zanimati ono što radim. Shvatila sam da će se tada njihova pažnja neizbježno fokusirati i na naš privatni i na javni život”, rekla je Diana 1993. godine.
“Ali nisam bio svjesna koliko će ta pažnja utjecati i na moje javne dužnosti i na moj privatni život, na način koji je bilo teško podnijeti.”
30. augusta 1997. skupina paparazza kampirala je ispred hotela Ritz u Parizu u nadi da će dobiti slike Diane i dečka Dodija Fayeda, progonili au njihov automobil do tunela Pont de l’Alma, gdje je njihov vozač izgubio kontrolu.
Diana je umrla u ranim jutarnjim satima 31. augusta 1997. u bolnici Pitie-Salpetriere.
Zaprepašteni svijet je tugovao. Uplakani građani bili su duž ulica ispred Westminsterske opatije tokom njezine sahrane.
Reakcija javnosti bila je u suprotnosti s reakcijom kraljevske porodice, kritikovane jer se nisu brzo pojavili u javnosti i odbili spustiti zastavu nad Buckinghamskom palačom na pola koplja u čast princeze.
William, njegova supruga Kate i Harry naglasili su Dianino nasljeđe time što su poboljšane usluge mentalnog zdravlja postavili kao primarni cilj, idući tako daleko da javno raspravljaju o vlastitim borbama. Harry je također prvak za ranjene vojne veterane.
Rehabilitacija Charlesova ugleda morala je pričekati dok bijes javnosti zbog njegova odnosa prema Diani ne počne blijedjeti. To je sada uveliko u toku, čemu je pomogao i njegov brak s Camillom iz 2005., koja je zaslužna što je ublažila njegov imidž i učinila ga pristupačnijim.
Ali postoje lekcije koje monarhija mora naučiti dok se bori s posljedicama skandala oko povezanosti princa Andrewa s osuđenim pedofilom Jeffreyjem Epsteinom. Osim toga, tu je Harry i njegova supruga, Meghanina odluka da se doživotno odreknu kraljevskih dužnosti u južnoj Kaliforniji.
Meghan i Harry rekli su da je njihova odluka bila potaknuta odnosom palače prema Meghan, američkoj bivšoj glumici koja je odrasla u Los Angelesu. U intervjuima je Meghan rekla da se član kraljevske porodice čak raspitivao o potencijalnoj boji kože njezinog prvog djeteta prije nego što se ono rodilo.
Diana je imala vlastite borbe s palačom, iznijevši svoje pritužbe u intervjuu za BBC 1995. koji i dalje puni naslovnice.
novi.ba
