NEMOGUĆA BORBA 88-GODIŠNJEG ŠEMSE: KĆERKA GA OTJERALA IZ VLASTITE KUĆE
U srcu Bosne i Hercegovine, Šemso Ibrahimović (88) dijeli svoju bolnu priču života obilježenu siromaštvom, ratom, porodičnim zlostavljanjem i gubicima.
Ovaj nevini starac, koji je cijeli život težio samo osnovama, suočava se s nepravdom sudbine i trpi posljedice bolesti svoje kćerke.
Ako ćeš ikad nekoga kleti, kuni ga da nema mira u njegovoj kući. Ja sam to doživio”, priča Šemso, i započinje najtežu temu – bolest žene, koju nije odmah uočio. Prema njegovim tvrdnjama, bolovala je od šizofrenije.
– Rodila mi je četvoro djece, dvoje ima njenu bolest, a dvoje nema. Užasno sam patio sa svojom kćerkom. A ja je ne mogu smjestiti u ustanovu, jer opština to ne dopušta. Nedavno je dva mjeseca bila na liječenju u Zenici, doktor je rekao da nije za dom i da nije imao težeg pacijenta. Svezali su je i odveli. Htjela me je ubiti. Znate li koliko je teško sve to gledati, srce mi se para – priča Šemso kroz suze roditeljske.
Ibrahimović, odrasao u siromaštvu i preživio ratne godine, sada svjedoči o bolu koji mu je nanesen bolešću supruge i kćerke. Njegova žena, koja je preminula prije četiri godine, bolovala je od šizofrenije, a od njih četvero djece, dvoje je naslijedilo tu tešku bolest.
Njegova kćerka, takođe oboljela, stvara pakao u kući, donoseći dodatnu patnju čovjeku koji se bori s njom na dnevnoj bazi.
Šemso dijeli jezive detalje života, opisujući kako je bio prisiljen živjeti u štali nakon što ga je supruga istjerala iz kuće. Njegova teška sudbina dodatno je obilježena pogibijom sina.
– Imao sam i sina, koji je godinu dana stariji od moje kćerke, poginuo je u kanalu. Napravio sam mu automehaničarsku radionicu. Dva puta me je skoro ubio, jer sam branio njegovu ženu od batina. Jedva sam ostao živ. Tražio sam spas u srpskim selima, da me rođeni sin ne ubije. Moja žena ga je podržavala. Sagradio sam im kuću od 900 kvadrata. Bio sam jedan od najboljih radnika u firmi, tri godine sam se školovao i položio ispit, vozio sam ogroman bager. Mogu da radim na svim mašinama, osim na saobraćajnim. Pet puta sam se selio, od osamdesetih sam počeo da primam jako dobru platu, onda sam počeo da gradim. Nikad sebi nisam kupio automobil. Vozio sam bicikl kako bih njima mogao više da sagradim. Novaca imam, ali nema ko da mi pomogne – govori Šemso kroz suze.
Uprkos patnjama, Šemso nije gubio nadu i izrazio je želju za dostojanstvenijim životom. Nedavno, dobio je neočekivanu podršku od zemljaka koji zarađuje u Austriji, Kenana, koji ga je smjestio u dom kako bi mu olakšao život.
– Šta će biti, nemam pojma. Sve sam podijelio sa djecom prije 15 godina. Moja žena je preminula prije otprilike 4 godine. Kad sam to čuo, bio sam tako sretan, jer samo ja znam što sam doživio od nje. Bio sam u agoniji. Sam sebi spremim koliko god mogu. Mučio sam se da se skućim, a sada nemam mira. Ne biste vjerovali da u ovom prostoru živi čovjek. Nikad nisam težio luksuzu, ali ovo je katastrofa. Ovdje živim od juna, kada me je kćerka otjerala sa sprata. Da sačuvam živu glavu – rekao je on.
Ova potresna priča baca svjetlo na stvarnost mnogih starijih osoba koje se suočavaju s teškoćama u svojim domovima, te ukazuje na potrebu za pažnjom i podrškom u starosti.
Na kraju, naveo je i kako bi volio da je upoznao drugu ženu, te i da žali što ga “Bog nije pogledao” po tom pitanju.
– Cijeli život žalim što mi Bog nije dao normalnu ženu, ništa više od toga. Samo nekoga sa kim bih mogao mirno živjeti -zaključuje Šemso na kraju razgovora za kanal Dijane Hodžić. Na kraju, sreća ga je malo i pogledala. Naime, jedan od žitelja Balkana koji za hljeb zaražuje u Austriji, Kenan, rešio je da Šemsi uljepša život, te ga je smjestio u dom.(crna-hronika.info)
