Luka Krstić, učenik četvrte godine Ekonomske škole iz Loznice, već zarađuje za život.
On komšijama kosi travu i sječe drva, a pored toga, najmlađi je član Dobrovoljnog društva Loznica sa kojima ravnopravno učestvuje u akcijama spasavanja života i imovine svojih mještana. Tek mu je 18 godina, ali je sa sjekirom vješt kao da to radi cijeli život.
Cjepanice u njegovim rukama djeluju kao igračka, pa se njegov dnevni učinak mjeri kubicima isječenih drva. U stvari, on tako zarađuje sebi novac. To nije jedini motiv jer starijim, nemoćnim i samohranim majkama ne naplaćuje.
– U početku je bilo teško, ali sada to radim sa lakoćom. Počeo sam da prije otprilike godinu i po dana, počeo sam u komšiluku da kosim i da siječem drva uslužno. Posao je počeo da se razvija. Davao sam brojeve telefona, oglas, hvala Bogu ove godine će biti još više posla – priča Luka Krstić.
Kada je s proljeća posao stao, on se dosjetio da kosi travu. Sada sa dva posla koja radi poslije škole i vikendom, znatno olakšava roditeljima izdatke za školovanje.
– Prvo je svima bilo čudno, obično djeca vole telefone, izlaske, a on je više za to da radi. Sam zarađuje za džeparac, pomažemo mi, ali on se bori da zaradi sam. Ima dosta posla i svi ga hvale – kaže majka Slavica Krstić.
I to nije kraj, već početak. Kad završi sa školom, on ostvaruje ono o čemu je kao dječak maštao.
– Vaspitačica nas je često vodila u vatrogasnu stanicu, i stvorila se ta ljubav prema vozilima i vatrogasnoj opremi. Od malih nogu sam sam maštao da budem vatrogasac i jedva sam čekao da porastem, završim školu i prijavim se za ovaj posao – kaže ovaj osamnaestogodišnjak.
ilj je ostvario i prije, kada se javio Dobrovoljnom vatrogasnom društvu u Loznici i postao njihov najmlađi član.
– Prošlo ljeto sam proveo tu dva mjeseca sa kolegama, imao sam određenu ekipu. Sam sam otišao, dobrovoljno se javio, pitao komandira da li mogu da provedem sa njima neko vrijeme jer sam član Vatrogasnog društva, on je rekao da mogu. Radili smo vježbe za tehničke intervencije, spašavanje sa visina, paljenje kamiona. Čak sam kasnio u školu, jer sam želio što duže da ostanem sa njima. Dosta sam toga naučio, za ne daj Bože i ako bude potrebno da mogu da upotrebim to znanje – priča Luka.
Kao i na svim poslovima, takav je i u školi, vrijedan, čestit i skroman.
– Luka je zaista jedno dobro dijete, spreman je svima da pomogne, human je, što je jako rijetko u ovo vrijeme jer djeca su danas nekako surova jedni prema drugima, a on je zaista dobar dječak – hvali Luku razredna Biljana Tufegdžić.
Nada se konkursu za vatrogasca, kako bi upotpunio svoj san. Do tada ne ostavlja kosačicu i sjekiru, uz koje ne zarađuje samo novac, već stiče mnogo više od toga, prenosi Blic.srpskainfo.com
