Goran Raspor beskućnik je od rođenja. Majka ga ostavila kada je imao samo tri meseca ispred dućana.
– Izvadila veknu hleba i mene ubacila u platnenu vreću. Trgovac je zvao policiju i Centar za socijalni rad, došli su po mene, onda su me odvezli u jaslice na Potok do treće godine. Od treće do 14. godine sam bio u Domu za nezbrinutu decu Lovran, od 14. do 18. u Centru za odgoj i s 18 godina i pet dana opet na ulici – ispričao Goran iz Rijeke za HRT pre dve godine.
Sa 32 godine stupio sa njima u kontakt
S 32 godine je pokušao da stupi u kontakt s ocem i majkom. Majka, kaže, nije htela da ima posla s njim.
– Broj sam našao u telefonskom imeniku. Pozvao sam je, a ona me pita: “Šta ti hoćeš od mene?” Rekao sam joj da neću ništa, samo da vidim ko je i šta je. Onda mi je rekla da neće da ima ništa sa mnom. Uopšte je ništa nije interesovalo – priča Goran.
Ipak, otkrila mu je ime njegovog oca.
Pronašao ga je na Rabu, sreli su se i razgovarali… Otac je imao svoju porodicu, ali je primio Gorana kod sebe. Živeo je s njegovom porodicom 10 godina, sve dok se otac nije razboleo i preminuo. Njegova supruga odlučila je da Goran treba da ode. Nije ga, kaže Goran, htela pod svojim krovom.
Nakon smrti oca, maćeha ga izbacila
-Godinu dana nakon što je tata umro jedne noći je samo promenila bravu. Ja sam dolazio iz pekare, iz noćne smene, stavljam ključ, ne mogu ući u kuću. Ja kucam, a ona mi kaže: “Ti više ovde ne stanuješ” – kaže Raspor.
Ponovno je postao beskućnik.
S 32 godine sam shvatio šta je to kad imaš oca ili mamu. Do tada to nisam znao, za mene je to bila nepoznanica. Ali kako je sve ispalo – najradije bih da ih nikad nisam upoznao – kaže danas Goran.
Pokrenuo je ostavinski postupak, obratio se Udruženju Oaza koja se brine za beskućnike. Primili su ga, pomogli mu, od Grada je sada dobio i smeštaj… Ima problema sa zdravljem, ali ne gubi nadu, veruje da ga čekaju bolji dani, rekao je on u razgovoru za “HRT” pre dve godine.
(HRT)