Od četiri bebe koju Marija i Đorđe imaju samo jedna hoda. Iako im je doktorica predložila pobačaj dva ploda, ova obitelj na to nije mogla pristati.
Prije 16 mjeseci Srbiju je 22. travnja dočekala jedna od najgorih vijesti, a možda i godine. Marija (29) i Đorđe (46) Gaćeša iz Beograda u jednom su danu postali roditelji četiri djevojčice, prve četvorke u Srbiji koje su začete prirodnim putem. Priču o njima prenosimo s portala Telegraf.rs.
Marija je u 27. tjednu trudnoće rodila Iris, Indu, Irinu i Inu. Tri bebe rođene su teške po kilogram i dugačke 35 centimetara, dok je Ina bila teška 790 grama i duga 33 centimetra.
Marija i Đorđe već su imali kćerku Iskru, koja sada ima četiri godine.
Grad Beograd odobrio im je mjesečnu pomoć za peto dijete, pa ukupno primaju 64.000 dinara. No, 64.000 dinara (540 eura) ne rješava probleme koji su svakodnevica obitelji Gaćeša.
Naime, mala Irina ima trajno oštećenje mozga. Imala je tri ciste na mozgu koje su joj pukle, a na mjestima gdje su bile ciste ostali su ožiljci, a regeneracija tih dijelova mozga je, nažalost, nemoguća.
– Dugo smo to krili, jer Irini ne treba sažaljenje, već ljubav kao drugoj djeci – počinje priču za Telegraf Marija Gaćeš.
Prema njezinim riječima, stanje je trajno i na kraju takvi slučajevi završe s dijagnozom cerebralne paralize.
“U početku sam sve to teško podnosila. Bolna je scena u kojoj se njih četvero igraju u dvorištu, a Irina sjedi u kolicima. Ali, eto, nekako sam se pomirila s tim. Radimo, borimo se i trudimo se učiniti sve što je u našoj moći”, ističe ova majka.
Fizioterapeut je neophodan
S obzirom na to da su bebe prerano rođene, zaostaju za svojom generacijom, pa od četvero samo jedna hoda. Fizioterapeut je neophodan, ali ih je državna bolnica nakon trećeg posjeta vratila pod izlikom da ne mogu organizirati četiri vježbe za četiri bebe.
“64.000 koje dobijemo samo prebacimo na račun privatnog fizioterapeuta koji nam dolazi. Kad su nam rekli da ne mogu organizirati četiri termina, shvatili smo da nam je i vremenski i financijski neizvodljivo uzeti svaki svaki dan posebno za vježbe koje traju pola sata“, objašnjava majka.
Marija je nekoliko puta tijekom razgovora naglasila da im milostinja nije potrebna, ali da bi im pomoć puno značila.
“Fizioterapeut nam je najpotrebniji. To bi nam puno značilo, a sve ostalo je potpuno nebitno. Oni su nam jedini bitni i naravno da iz Irine izvučemo maksimum jer puno može se postići vježbama“, ističe Marija.
Suprug se u siječnju vraća na posao, Marija ostaje sama
Dan im je kao traka za trčanje – presvlačenje, pelene, doručak, terapija, ručak, terapija, užina, šetnja, igra, pelene, prljave portice, četiri bodija, presvlačenje, plakanje, kakanje, večera, kupanje, presvlačenje, pelene, još kakanja, pet priča i pet poljubaca za laku noć.
Marija ne može sve sama. Njezin suprug Đorđe radi od kuće, no od 1. siječnja ponovno je na poslu.
“Trebao se vratiti na posao u kolovozu. Tada me uhvatila panika pa smo ga uspjeli natjerati da ostane kod nas do 1. siječnja. Ne mogu šetati četvero djece, to je fizički nemoguće. Vidjet ćemo kako ćemo”, kaže Marija.
“Komentari me više ne diraju”
I dok neki s oduševljenjem i empatijom gledaju na ovu obitelj i na ulici govore “Svaka čast!”, na društvenim mrežama nerijetko se ostavljaju komentari poput: “Što radite s djecom ako ih ne možete odgojiti?” ili “Zašto nisi pazio trebaš li pomoć?”. Marija nekada nije ostajala ravnodušna na takve komentare, ali sada se na njih ne obazire.
“Htjeli smo jedno dijete, a dobili tri gratis iznenađenja. Naravno, nismo znali da ćemo dobiti četvorke, pogotovo jer su začete prirodnim putem. Prvo sam čitala komentare i znali su da me povrjeđuju, ali sad me ne diraju. Ja sam učena da ako ne mogu pomoći da ne odmažem, a kad nemam što lijepo reći da šutim. Kad smo saznali da nosim četvorke, doktor je predložio redukciju, tj. da se ubiju dva fetusa. Nisam to htjela jer sam čula kako im srce kuca. One su Božji dar. I sad kad nas ljudi sretnu imaju lijepe riječi koje su potvrda za da smo učinili dobru stvar”, kaže Marija sa smiješkom.
Marijin suprug i otac djevojčice Đorđe Gaćeša kaže da ga najviše boli što se o trudnoći stalno priča, a kada jedna obitelj ima četvero djece, svi šute.
“To su prve četvorke koje su začete prirodnim putem i nema nigdje nikoga. Dobili smo neku vrstu pomoći, ali djeca ne žive ni godinu dana, problemi tek dolaze. Kad smo dobili samo jedno dijete, mi nju financijski nismo osjetili, ali sada je situacija potpuno drugačija i sve je to skupo”, ističe Đorđe.
Terapije mjesečno iznose više od 213 eura
Sve četiri bebe svakodnevno uzimaju terapiju. Neki lijekovi se dobivaju na recept, a za one za koje ne mogu da ih dobiju daju više od 213 eura mjesečno.
“Iris je jako osjetljiva i boležljiva, a većina lijekova koje uzima nisu propisani. Lijek koji košta dvije i pol tisuće uzima najviše sedam dana. Ništa ne traje vječno, nismo tražili pomoć zauvijek, ali nama je bitno da živimo koliko normalnim životom dok su oni prvih par godina jako osjetljivi.
Iris je u zadnja dva mjeseca četiri puta bila u bolnici. Imali smo problema, nisu nam dali da unesemo kolica. Ja i ona dijelimo bolnički krevet. Ne mogu ustati na wc jer će pasti s kreveta pa su sestre predložile da joj vežemo ruke i noge. Tu nastaje kaos. Ne želim da ni ja ni dijete ostanemo traumatizirani. Pitala sam medicinsku sestru bi li to učinila svom djetetu, pa su nam ipak dopustili da unesemo kolica. Kad se sve zbroji na kraju, sretni smo i s onim što imamo i s onim što nemamo”, zaključili su Marija i Đorđe.
novizivot.net
