Potresna priča samohranog oca dvoje djece kojeg je supruga ostavila preko noći

Uncategorized

Neobična i posebno tužna priča oca dvoje djece kojeg je supruga ostavila preko noći potresla je cijelu, a dolazi iz Bosne, iz sela Tušanj kod Tuzle.

Riječ je o samohranom ocu dvoje mališana koji živi u tom mjestu i kojeg je supruga, kako kaže, preko noći ostavila samog s djecom – pokupila je svoje stvari i odjednom otišla, a da on nije primijetio ništa čudno na njoj niti da je bilo što nagovijestilo njezin odlazak.

Osam puta ju je pokušao vratiti
Pokušavao ju je vratiti – osam puta ali, kaže on, ona to ne želi. Najteže mu pada što za djecu i ne pita, niti je izrazila želju da ih vidi čitavih četiri mjeseca.

“Dal se udala, dal nije, ne znam, to je bilo u veljači, kad je otišla… Radim sve što mogu, koliko mogu, borim se za njih… Mlada je, 22 su joj, dal je htjela da hoda okolo, ne znam…prije je bilo sve u redu, ali se posljednjih 7-8 mjeseci sve okrenulo…

Četiri godine smo u braku, radio sam u Hrvatskoj pa smo se vratili u Bosnu pa u Hrvatsku, nigdje joj ne paše… Otkad sam se oženio stalno smo bili pod kirijom jer čim smo se uzeli odselio sam se od mojih… nije joj odgovaralo… – priča neutješni čovjek kroz plač svoju priču pred kamerama YouTube kanala Tatabrada.tv.

Samo na trenutak rukom obriše suze i nastavlja da priča…

“Otkad je osmi put otišla, više je i ne tražim… Otkad je otišla pokušavao sam da je vratim nekoliko puta, bude 15 dana pa ode, a onda tjedan dana s djecom plačem za njom, oni pate za njom…”, veli i dodaje da je onda odlučio da je više niti vraća, niti traži jer je tako mnogo teže, pogotovo djeci.

Stalan posao nema, radi sve što može, sve što stigne i sve što se nudi, a stanarina kao najveća stavka mora da se plati. Kaže, pomognu mu kolege i rodbina pomalo.

Radi osam-devet sati
Radi osam-devet sati, nekad i više, ali sve što zaradi štedi za struju i stanarinu… Kći će mu uskoro napuniti dvije, a sin nedavno tri. Lijepa, zdrava, prava, dobra djeca.

Sam ih radi, čisti, sprema, brine, a doma kao u apoteci. Sve čisto i na svom mjestu, soba puna igračaka, bijeli krevetić u kutu, posteljina bijela kao snijeg… Djeca čista, lijepo obučena, ništa im ne nedostaje osim mame…

Na pitanje kako se sve to desilo, kako je otišla i je li nešto primijetio, kaže da su tu večer normalno razgovarali, niti se svađali, ništa, čak razmišljali i kredit da uzmu…

– Bila je nedjelja kad je otišla, djeca su spavala, ja sam ustao oko 9, rekao sam da popijemo kavu kad sam vidio da nema punjača, nema nje, nema stvari… nešto ju je samo presjeklo i otišla je! Inače sam po prirodi miran i suzdržan, nisam problematičan, trudim se ugoditi svima osim sebi… – prisjeća se jutra kad je nije zatekao kod kuće.

Što se djece tiče, kaže:

“Hvala Bogu da su mi djeca zdrava, probao sam i u vrtiću, ali nema slobodnih mjesta… Jedva čekam da negdje drugdje dobijem mjesto – kaže i dodaje da je sada našao ženu koja će ga čuvati. dok on ne dođe s posla, ali i to je samo privremeno jer je nakratko došla ona, inače susjeda…

Svake subote joj plati 170 maraka, a on zaradi 200-300, ali mora joj platiti jer je teško naći ženu da ih čuva. Ta mu susjeda, kaže, više pomaže nego što uzima neki novac.

Ovo je njegova priča, životna priča majke zasad je nepoznata.

novizivot.net