Curica od možda 8 ili 9 godina se popela na kotač bagera i uplakana počela lupati po mojoj kabini. Molila me da joj pomognem pronaći mamu i tatu. Pronašli smo ih nakon dva dana, ali na žalost, oboje su bili mrtvi – kazuje Bozkurt
Biste li se molili da pronađete mrtvo tijelo? Mi se molimo. Da ga pronađemo i nekako predamo pokojnikovoj obitelji – pojašnjava Akin Bozkurt, vozač bagera iz turskog grada Kayserija udaljenom oko 250 kilometara od Kahramanmarasa. Mjesto je to najbliže epicentru potresa koji je udario prije dva tjedna i do sada odnio preko 50.000 života.
– Nekoliko sati nakon što je potres udario sjeo sam u bager i krenuo prema epicentru. Od tada neprestano pomažem kopati po ruševinama. Bagere ne koristimo tamo gdje sumnjamo da ima živih, zbog čega je moj zadatak pronalaziti mrtve. Iskopao sam preko stotinu tijela. Tužno je, ali istovremeno sam i ponosan jer pronalazak tijela znači da to tijelo možemo predati obiteljima koje onda barem znaju što je s njihovim najmilijima te za njih organizirati dostojan pogreb – govori Bozkurt koji je posljednjih 13 noći proveo spavajući u svom bageru.
Iako je planirao ostati tek dan ili dva, gdje god bi se pojavio ljudi bi ga, doslovce, vukli za rukav i molili da im pomogne iskopati roditelje, djecu, supružnike…
Curica od možda 8 ili 9 godina se popela na kotač bagera i uplakana počela lupati po mojoj kabini. Molila me da joj pomognem pronaći mamu i tatu. Pronašli smo ih nakon dva dana, ali na žalost, oboje su bili mrtvi – kazuje Bozkurt.
Prema islamskoj tradiciji, mrtvi bi se trebali pokapati što je prije moguće, ali na tisuće tijela još uvijek leži pod ruševinama. Novih grobnih mjesta na svim grobljima sada je više nego onih starih.
vecernji.hr
