‘Odbranit ćemo se’: Ukrajinci iz EU se vraćaju kući da se pridruže borbi
Ukrajinci koji su radili u Poljskoj vraćaju se u svoju zemlju kako bi se pridružili vojsci.
Vladimir Pavluk dolazi na granični prijelaz između Poljske i Ukrajine noseći ogromni ruksak. Ovaj 26-godišnjak iz Odese, koji u Poljskoj radi kao taksista, zajedno sa djevojkom uživa na posljednjim zrakama poljskog sunca.
“Užasan je osjećaj kada bombarduju tvoj dom. Rat je počeo i moramo se vratiti. Borio sam se između 2015. i 2019, tako da znam šta trebam raditi. Moja djevojka će ostati ovdje”, kaže smirenim glasom. Djevojka istog momenta kreće plakati.
Otkako je počela ruska invazija na Ukrajinu, stotine Ukrajinaca prelazi granicu kako bi se pridružilo vojsci kod kuće.
Muškarci različitih godina i vojnog treninga odlučili su da napuste sigurnost Evropske unije i podrže Ukrajinu.
U zvaničnom narativu ruskih vlasti, oni koji se pridružuju toj borbi označeni su kao nacisti koji mrze Ruse, rusku kulturu i jezik.
“Ne razmišljamo o tome, znamo da je to laž. Znamo našu zemlju, vladu, narod i same nas. Govorimo i ruski i ukrajinski. Nemamo problem sa jezikom”, kaže 27-godišnji Vitali iz centralne Ukrajine na ruskom jeziku.
Vitali je došao na poljsku granicu iz Estonije. Nije uspio da stupi u kontakt sa porodicom u posljednjih 16 sati. Kaže da će ići tamo gdje je najpotrebniji. Ovo je njegov prvi rat.
“Nisam se nikada borio u svom životu. Davno sam prošao vojni trening, ali to me ne spriječava… Mi ćemo se braniti.”
‘Slava herojima’
Trojica njegovih ukrajinskih prijatelja iz Estonije stoje pored njega. Njima borba nije nešto novo. Aleksander se borio u ukrajinskoj vojsci protiv separatista iz Donbasa.
“Očekivao sam da će se ovo desiti. Kada su se počele evakuirati ambasade, znao sam da će rat početi. Idem nazad da branim svoju zemlju i porodicu”, kaže smireno.
Oni prelaze granicu uz uzvike drugih: “Slava Ukrajini! Slava herojima!”
Većina muškaraca koji prelaze granicu su u svojim dvadesetim i tridesetim. Ali ne i Jaroslav sa sijedom kosom i beretkom. On ima 59 godina, što znači da mu je ostala još jedna godina da bude oslobođen obavezne regrutacije.
“Žurim nazad kući kako bih podržao odbranu. Radio sam u Poljskoj kao taksista posljednjih šest godina. Sada sam odlučio da se vratim i pomognem svojoj vojsci.”
Međutim, Nikolaj koji također ima 59 godina ne misli da može da se bori. Sa suzama u očima drži baner na kojem piše “Varšava” te nudi besplatnu vožnju do glavnog grada Poljske Ukrajincima koji su kao on odlučili da pobjegnu. Također čeka i dolazak svoje majke. Suprugu i djecu je već prebacio u Poljsku.
“Amerika nas je iznevjerila, tako da sam odlučio da izvedem svoju djecu iz Ukrajine i dam im šansu da žive ovdje, tako da se ne bi morali boriti.”
“Mladi ljudi idu u Ukrajinu kao topovsko meso. Idu da se bore protiv aviona i tenkova. Ubit će ih rakete.”
aljazeera
