Jednom sam odlučila svratiti u supermarket nakon teškog radnog dana. Znala sam da redova neću moći izbjeći, ali kod kuće nisam imala ništa ni za večeru ni za doručak. Nakon što sam uzela nešto hrane, prišla sam blagajni.
Ispred mene je bio ogroman red, a odmah iza mene stvorio se isti takav. Ispred mene u redu stajala je starica. U njenoj košari bila je jedna mrkva, tri krumpira, pola štruce kruha i dva jaja. Malo, ali što možeš kada siromašnim umirovljenicima mirovine jedva pokrivaju režije…
Nakon što je blagajnik, koji je imao 20 godina, prošao kroz proizvode koje je starica uzela, upitao ju je je li to sve ili je ostalo nešto u košarici. Baka je samo pokazala praznu košaru. Tada je blagajnik ustao i rekao da pričeka najviše 10 minuta. Svi u redu počeli su negodovati.
Kako može napustiti svoje radno mjesto u najprometnijem trenutku? Već smo planirali pozvati zaštitara, kad se mladić vratio s velikim kolicima punim hrane. U kolicima su bili mliječni proizvodi, žitarice, voće, povrće, slatkiši: keksi, bomboni, čajevi, kava – sve!
Mladić je prošao kroz sve proizvode, sam platio za sve i zamolio zaštitara da pomogne baki da odnese sve kući.
Svi smo bili iznenađeni ovim činom dobrote i iskrenosti. Tko bi mogao pomisliti da je mladež, na koju se svi tako žestoko žale, zapravo daleko ispred mnogih odraslih ljudi. Nakon ove priče, svaki put kada imam priliku, trudim se činiti dobro, jer ono što je nama svakodnevica, može biti luksuz za nekog drugog.restfulyou.com
