Ali ovakvu reakciju od njih Anna nije očekivala. Prije desetak dana nazvala ju je majka:
Kćeri, Galia (tako se zvala mamina sestra) je ostala bez posla. A ima dvije kćeri. Treba ih obući i obuti. A ti si uvijek govorila da imaš puno nepotrebnih stvari. Možda bi podijelila s rođakinjama. Odvezi im…
“Zašto same ne bi došle i uzele? Umjesto toga, ja moram skupljati i voziti…”, mrmljala je Anna u sebi dok je pakirala nepotrebne stvari u vreće. Pet sati je provela birajući stvari koje ne bi bilo sram nositi. A voziti se do tete, u drugi grad, trajalo je dva sata u jednom smjeru. I dva natrag. Cijeli slobodan dan propao…
Ja neću nositi ove krpe! – ljutito je siknula Toma. – Ove hlače su iz prošlogodišnje kolekcije! – nadodala je Vika.
Naravno, nije to “visoka moda”, ali može se nositi, – tiho je uvjeravala kćeri teta Galia.
A Anna je sve to čula, iako su čvrsto zatvorile vrata između spavaće sobe, gdje su pregledavale stvari, i dnevne sobe, gdje je sjedila Anna. “Da sam znala da će se ovako ponašati, ne bih ni prstom mrdnula za njih”, ljutito je razmišljala Anna.
Anna, očekivale smo skuplje stvari. “Evo, samo ti ovaj kostimić”, – rekla je Galia izlazeći iz sobe.
Poklonjenom konju ne gledaš u zube, – rekla je Anna, ušla u sobu, skupila stvari u vreće, okrenula se i otišla.
Kad se vratila u svoj grad, otišla je kod kolegice iz ureda. Znala je da žena sama odgaja kćer koja je srednjoškolka i nije u mogućnosti pružiti joj sve što bi željela. Kad je žena vidjela stvari iz Anninih vreća, ozarila se.
Ovo su pravi pokloni! – rekla je oduševljeno majka pregledavajući vestu.
Sviđa ti se?
Jako. – A možemo li uzeti i jaknu? – upitala je kćer.
Sve možete uzeti. Sve je za vas. Ako vam nešto ne odgovara, možete dati nekome drugome…
Navečer je Anninu majku nazvala teta Galia.
Kćeri, što se dogodilo? Galia kaže da si donijela stvari, a zatim ih odnijela natrag. Znaš da im trebaju nove stvari.
Trebaju? Sudeći prema njihovim licima i kako su prigovarale mojim stvarima – njima uopće ne trebaju. “Krpe”, “izašlo iz mode” – tako su se odnosile prema poklonima koje sam donijela.
Zar stvarno?! Razgovarat ću s Galiom.
A kakve koristi? Već sam poklonila te stvari ljudima kojima su stvarno potrebne i koji su ih primili s zahvalnošću. A tvoja rodbina neka se nosi…
restfulyou.com
