Imam šezdeset tri godine. Ne sramim se svojih godina, ali to ne znači da me nepoznati ljudi mogu zvati staricom, starom ili bakom. Baka me mogu zvati samo moji unuci, i ponosna sam što sam baka. Iz usta mojih bližnjih riječ „baka“ zvuči posebno dragocjeno.
Sjećam se da sam bila dirnuta kad sam prvi put čula dugo očekivano „baka“ od svog unuka. Ali to ne daje pravo nepoznatim ljudima da me zovu bakicom, bakom ili staricom. Neću dopustiti nikome da se prema meni ponaša s nepoštovanjem. Jednom sam prodavačici prigovorila da nisam za nju baka, a ona je na mene povikala i rekla:
„Možda da vas nazovem djevojkom, starice? Kako hoću, tako ću vas zvati, i nemojte mi govoriti što da radim! Bolje požurite i ne zadržavajte ljude sa svojim prigovorima!“ Odgovorila sam joj: „Ne trebate me zvati djevojkom, ali možete me nazvati ženom, zar ne? I nemojte mi biti nepristojni, imajte obzira, nisam vas uvrijedila.
“ Žena, a ne starica – tako bi nepoznati ljudi trebali oslovljavati dame mojih godina. Da, znam da sam baka, ali baka sam samo za svoje unuke. Prodavačica je s takvim prezirom izgovorila riječ „starica“, kao da me želi uvrijediti ili poniziti. A najviše me pogodilo što su iza mene u redu stajale žene mojih godina i negodovale, kao da ne razumiju zašto sam nezadovoljna. Od bijesa i uvrede gotovo sam zaplakala, kao malo dijete.
Odbila sam svoje kupnje i otišla u drugi dućan. Ako mi same nećemo poštovati sebe, kako možemo očekivati to od drugih? Voljela bih da i drugi ljudi poštuju sebe i svoje godine. Neću dopustiti nikome da me vrijeđa i ponižava.
Čak i s devedeset godina bit ću žena ili gospođa, ali ne starica. Riječ „baka“ asocira me na nešto staro, na starudiju. Mladi zaboravljaju da će i oni jednog dana ostarjeti, postati umirovljenici. Kakav primjer daju novim generacijama? I mi smo nekad bili mladi, a nismo se rodili kao umirovljenici.restfulyou.com
