“Ubila sam svog sina velikom dozom MORFIJUMA, jer nisam mogla da ga gledam kako pati, a sada i ja bolujem od RAKA”: Žena u radio emisiji priznala da je pre 40 godina PRESUDILA svom detetu

Zanimljivosti

Antonja Kuper iz Abingdona i njen sin Hamiš živeli su bezbrižno sve dok se on nije razboleo od raka koji je bio u četvrtom stadijumu. Ona je nedavno priznala da je ubila svog neizlečivo bolesnog sedmogodišnjeg sina koristeći veliku dozu morfijuma. Hamiš se borio sa neuroblastomom – retkim rakom koji pogađa decu, od svoje pete godine, a njegova majka kaže da je bio u velikoj patnji.

Iako se 16 meseci intezivno lečio, njegovo stanje je bivalo sve gore i gore. Govoreći o svojoj odluci da svom dečaku da veliku dozu morfijuma, gospođa Kuper je rekla:

“To je bila ispravna odluka. Moj sin je bio suočen sa najstrašnijom patnjom i najintenzivnijim bolom, nisam mu dozvolila da prođe kroz to.”

Sada i ona boluje od raka
Antonja sada vodi borbu sa rakom i sve vreme se priseća kako je bilo njenom sinu.

“Rekao mi je da ga boli, a ja sam ga pitala da li želi da uklonim bol, on je rekao: “Da, molim te, mama”, rekla je Kuper za BBC Radio Oksford.

Ona je dodala da je velika doza morfijuma tiho okončala njegov život.

“On je voleo i ja sam ga puno volela, i nisam htela da dozvolim da pati, i osećam da je zaista znao da ide”, rekla je.

Zalaže se za eutanaziju ljudi
Gospođa Kuper se nada da će se promeniti zakon o asistiranom umiranju. Na pitanje da li je shvatila da je potencijalno priznala ubistvo iz nehata, rekla je: “Da”.

Godine 1979, nakon svog petog rođendana, Hamiš je počeo da plače od bolova i da gubi na težini – a po majčinom instinktu, Antonja je znala da je nešto ozbiljno u pitanju.

Antonja je insistirala na daljim pregledima, uključujući analize krvi i rendgenski snimak, a kasnije se ispostavilo da Hamiš ima tumor veličine grejpfruta u stomaku, odnosno neuroblastom četvrtog stadijuma.

Hemiš je zatim prebačen u bolnicu gde je priamao hemoterapiju, autotransplantat koštane srži, radioterapiju i operaciju za uklanjanje kancerogenog tkiva, koje se smanjilo na veličinu mandarine.

Njegova prognoza je bila tri meseca, a potom je bio podvrgnut 16 meseci lečenja što je uništilo delove njegovog tela, ali mu je produžilo život.

Ovo je bilo neverovatno izazovno, ali nakon što su tretmani završeni, vratio se u školu, kosa mu je ponovo počela da raste, a u leto 1981. porodica je uživala na odmoru na moru.

Međutim, dečaku se razvio septički artritis i rak mu se vratio.

Njoj je sada dijagnostikovan neizlečivi rak pankreasa i podvrgnuta je hemoterapiji, zbog koje se, kako je rekla, oseća “trulo”.

Ona sada želi da vodi kampanju za promenu zakona o asistiranom umiranju u Velikoj Britaniji. zena.blic.rs