KAD JE SISČANIN Nebojša Torbica napustio ugostiteljstvo i počeo raditi kao dostavljač, nije ni slutio da će ga svakodnevne vožnje gradom odvesti na potpuno novi životni put. Danas je vlasnik obrta Happy Paws Creations, izrađuje kućice za pse i mačke te pomaže napuštenim životinjama diljem Hrvatske. Ono što njegovu priču čini posebnom jest činjenica da je u sve krenuo bez ikakvog prethodnog stolarskog iskustva, alata, prostora za rad ili ozbiljnijih financijskih mogućnosti.
Ideja se rodila na ulicama
“Ideja je rođena u trenutku kada sam iz ugostiteljstva prešao raditi u dostavu te kao kurir počeo provoditi dane na cesti. Tada sam vlastitim očima shvatio koliko zapravo ima napuštenih, gladnih i promrzlih životinja svuda oko nas. Shvatio sam da ih fizički ne mogu sve sam maknuti s ulice. Udruge daju sve od sebe, ali njihovi kapaciteti su pretrpani i jednostavno ne mogu zbrinuti svaku životinju.
Znao sam da oni koji ostanu na ulici, ostaju na milost i nemilost zimi i hladnoći. Odlučio sam da ne mogu samo stajati i gledati – morao sam reagirati. Ideja je bila jasna, plan postavljen, a ja sam bez ikakvog alata, prostora, znanja i financija krenuo u ono što se činilo kao prava Herkulova misija. No, vođen čistom željom da im pomognem, na kraju sam uspio”, kaže Nebojša.
Bez iskustva, ali s puno upornosti
Danas iza sebe ima oko 200 izrađenih kućica, no put do toga nije bio nimalo jednostavan. Sve što zna o stolariji naučio je samostalno, metodom pokušaja i pogrešaka.
“Nisam imao apsolutno nikakvo prethodno iskustvo u stolariji. Sve što danas znam, naučio sam potpuno sam, na teži način. Kupovao sam alat dio po dio, a zanat sam pekao kroz pogrešne rezove, tone bačenog materijala, gomilu znoja i nebrojene sate provedene u radionici.
Znao sam pokrenuti projekt, pogriješiti, pa sve rastaviti i krenuti ispočetka. Učio sam isključivo na principu ‘pogriješi, nauči, pa napravi kako treba’. Od tog prvog dana do danas, svaki rad je morao zadovoljiti moj osobni standard kvalitete – jer te kućice moraju izdržati najteže zimske uvjete i pružiti stvarnu zaštitu”, ispričao je o svojim počecima.
Iako danas uspješno vodi obrt, priznaje da je mnogo puta razmišljao o odustajanju.
“Lagao bih kada bih rekao da nisam. Masu puta sam bio na rubu da odustanem. Najviše su me kočile administrativne prepreke, činjenica da mi država dugo nije dopuštala da se legaliziram, ali i pojedinci koji su me aktivno pokušavali diskreditirati lažnim optužbama i prijavama.
Uz sve to, borio sam se s teškom neimaštinom, manjkom adekvatne logistike i prijevoza, te stalnim umorom jer sam radio nekoliko poslova odjednom kako bih sve financirao. Proveo sam nebrojene noći sjedeći sam u radionici, gledajući u zid i pitajući se kako dalje. U tim najtežim trenucima gurao bih naprijed tješeći se rečenicom: ‘Izdrži još samo jedan dan, pa kako bude.'”
Deseci doniranih kućica
Od oko 200 izrađenih kućica, čak 70 ih je poklonio potpuno besplatno.
“Do sada sam izradio oko 200 kućica. Od tog broja, čak 70 kućica sam poklonio potpuno besplatno, bez uzimanja ijednog centa. Jedva 20 kućica sam prodao po njihovoj stvarnoj tržišnoj vrijednosti, dok sam ostatak ‘prodao’ isključivo po cijeni materijala, samo da pokrijem osnovni trošak, dok svoje ruke, trud i sate rada uopće nisam naplaćivao”, priča nam Nebojša.
Njegov rad ne završava izradom kućica. Redovito pomaže napuštenim životinjama, održava hranilišta i često sam snosi dio veterinarskih troškova.
“Problema je napretek. Najveći su stalni nedostatak financija, manjak adekvatnog prostora za rad, ogromni veterinarski troškovi koje često sam pokrivam, te komplicirana logistika jer nemam vlastiti prijevoz pogodan za ovolike materijale.
Ipak, najviše me boli nebriga drugih ljudi – kronični manjak osoba koje su spremne fizički pomoći, te opća manjkavost svijesti o važnosti sterilizacije. Ljudi moraju shvatiti da je sterilizacija jedini humani način da se smanji prevelika populacija i nepotrebna patnja novih generacija uličnih životinja”, žali se.
Ni nakon pokretanja obrta nije prestao pomagati. Naprotiv, nastavio je s donacijama gotovo jednakim intenzitetom kao i prije.
“Nakon službenog pokretanja obrta, nisam posustao – dapače, nastavio sam donirati istim tempom. Gotovo 40% svih radova od otvaranja obrta poklonio sam uličnim macama, udrugama i pojedincima koji brinu o životinjama. Uspijevam tako što doslovno živim u radu. Uz svoj obrt, radim još dva posla: vratio sam se u dostavu, a s ocem radim u firmi kao vanjski suradnik preko ugovora o djelu.”
Pomoć onima koji imaju najmanje
Kaže kako najčešće pomaže ljudima slabijeg imovinskog stanja koji, unatoč vlastitim problemima, brinu o napuštenim životinjama.
“U principu, ne biram previše – gdje god na Facebooku vidim objavu da je neka životinja ugrožena i da je moja pomoć potrebna, sam se javim i ponudim rješenje. Ako uočim lokaciju s uličnim macama, odmah sjedam za strojeve, izradim kućicu i preko društvenih mreža zamolim dobre ljude za prijevoz do te lokacije.
Najviše od svega volim pomoći ljudima slabijeg imovinskog stanja, sirotinji koja nema ni za sebe, a spremna je ono malo što ima podijeliti s napuštenim životinjama koje imaju još manje. U tim ljudima vidim samoga sebe s početka priče”, odgovorio nam je kako bira kome će donirati kućice.
Na području Siska održava nekoliko hranilišta, a njegove izolirane kućice danas koristi više od 20 uličnih mačaka.
“Reakcije građana u Sisku su izuzetno pozitivne, ljudi prepoznaju trud i cijene što javni prostor činimo humanijim i ljepšim”, kaže.
Veliki planovi za budućnost
No njegovi planovi ne staju na tome.
“Moj kratkoročni plan je otvoriti još jednu radionicu u Srbiji, na očevoj djedovini, jer me preko 30% publike na društvenim mrežama prati upravo od tamo. Dugoročni cilj je jasniji nego ikad: želim da Happy Paws Creations postane globalno prepoznatljiv brend u svijetu. Želim da svatko, kada vidi našu kućicu s terasom, zna da je ona došla s Balkana, iz Hrvatske, i da ju je stvorio netko tko je krenuo od nule, bez ičega, kako bi spasio živote onih koji nemaju svoj glas.”
index
