Radmila Krsmanović iz sela Gokčanice kod Kraljeva utjelovljenje je požrtvovnosti i ljubavi koja nadilazi sve ovozemaljske prepreke.
Sa svega 18 godina, vođena isključivo srcem, udala se za Vladislava unatoč oštrom protivljenju svoje majke. Vladislav je bio invalid – zbog eksplozije zaostale bombe izgubio je vid i jednu šaku – no za Radmilu on je bio jedini muškarac s kojim je željela graditi budućnost.
Iz ove nevjerojatne odanosti rodilo se čak devetnaestero djece. U razdoblju od 1956. do 1978. godine, Radmila je gotovo svake druge godine donosila novi život na svijet. Njezin je radni dan desetljećima započinjao u tri sata ujutro.
Dok je ostatak sela još spavao, ona je mijesila kruh i pripremala obroke za svoje brojne nasljednike, da bi potom neumorno nastavljala raditi u polju, oko stoke i u kućanstvu.
Njezina najstarija kći Zorka s ponosom ističe kako je majka, unatoč teškim uvjetima, uspjela odgojiti časne i poštene ljude. „Ponosimo se njezinom brigom i ljubavlju koju nam je pružala, ali i njezinim odnosom prema našem ocu“, kaže Zorka.
Danas, u desetom desetljeću života, ova hrabra žena i dalje ne miruje. Iako su joj ruke odradile više nego što možemo zamisliti, ona i dalje plete čarape, odbijajući sjediti skrštenih ruku.
Njezina priča, koju je zabilježila i emisija „Kvadratura kruga“, ostaje trajni podsjetnik na to da su rad, obitelj i vjernost istinski temelji sretnog života.
