‘Trpim strašne bolove, ali sin mi daje snagu da se ne predam. Zbog njega opet želim hodati’
Mileva Šimetić Saliji (26) iz Pule boluje od rijetke bolesti zbog koje su joj transplantirani jetra i bubreg. Bila je na operaciji stopala u Turskoj, ali se opet sve zakompliciralo
Čini se da agoniji mlade majke Mileve Simetić Saliji (28) iz Pule, kojoj su prije dvije godine transplantirani jetra i bubreg, nema kraja. Kao što je javnosti poznato, a 24 sata su prvi puta objavili njezin vapaj za život, Mileva je još prije dvije godine hitno trebala na transplantaciju jer joj je život bio ugrožen Cijela Hrvatska uključila se u veliku akciju za pomoć ženi koja boluje od rijetke bolesti, hiperoksalurije tipa 1, nasljedne bolesti zbog koje su joj se stvarali kamenci i oksalati koji su preuzeli skoro svaki djelić njezinog tijela.
Tada je cijelu situaciju otežavalo i to što žena nije imala hrvatsko državljanstvo iako je udana za Puljanina. U manje od mjesec dana nakon objave priče Mileva je dobila državljanstvo i uspješno je operirana u KBC Zagreb. Dvije godine nakon transplantacije žena i dalje stalno ide na dijalizu u pulsku Opću bolnicu, a zbog oksalata nakupljenih u tijelu ne može hodati. Skvrčili su joj se nožni prsti i stopala.
Bolovi su neizdrživi, a najgore od svega joj je bilo to što se ne može šetati sa svojim sinom od 2,5 godine i koji treba svoju majku. Milevina svakodnevica su dalje sati i sati dijalize i krevet u kući gdje leži. Nakon brojnih pokušaja uspjela pronaći pomoć u Turskoj gdje je operirana u jednoj privatnoj klinici. Za sada samo jedno stopalo. Ali život joj zadaje udarac za udarcem. Mileva pati od neizdrživih bolova. Često vrišti u sebi, zbog samog života i bolesti koja je obuzima. Nakon operacije stopala došlo je do komplikacija.
– Ne mogu hodati. Imam vanjske fiksatore na nozi. Bolovi su neizdrživi. Umorila sam se. Nakon što sam se u kolovoza vratila iz Turske gdje sam operirana i gdje sam boravila oko mjesec dana, došlo je do komplikacija pa sam morala u Zagreb jer su se poremetili šarafi koji mi vire iz noge. Operaciju sam obavila nakon pomnog traženja pomoći, najprije u Hrvatskoj, a i u Turskoj sam prošla prije operacije nekoliko ortopeda. Želja mi je samo hodati. Dosta mi je. Čak su mi neki ortopedi predlagali amputaciju stopala pa da mi stave protezu – rekla nam je Mileva.
Tek četvrti ortoped kojeg je našla preporučio je operaciju
– Gledalo se da bude što manje rizično jer su mi i koža i tkivo prepuni tih kristala i ne bi mi rana zarastala. Nakon teške operacije stavljen mi je fiksator koji se nosi šest tjedana i koji treba ispraviti deformitet i podići moje izrazito skvrčeno stopalo prema gore. Kako se svaki dan ti šarafi trebaju dva puta dnevno zatezati, došlo je do kvara na nekima od njih pa sam, da ne idem u Tursku ponovno, otišla u jednu zagrebačku polikliniku kako bi mi se napravila korekcija. Međutim, došlo do iskakanja skočnog zgloba. U teškim sam bolovima i ne znam što i kako dalje, a treba operirati i drugo stopalo kroz izvjesno vrijeme- očajna je Mileva.
Tek četvrti ortoped kojeg je našla preporučio je operaciju
– Gledalo se da bude što manje rizično jer su mi i koža i tkivo prepuni tih kristala i ne bi mi rana zarastala. Nakon teške operacije stavljen mi je fiksator koji se nosi šest tjedana i koji treba ispraviti deformitet i podići moje izrazito skvrčeno stopalo prema gore. Kako se svaki dan ti šarafi trebaju dva puta dnevno zatezati, došlo je do kvara na nekima od njih pa sam, da ne idem u Tursku ponovno, otišla u jednu zagrebačku polikliniku kako bi mi se napravila korekcija. Međutim, došlo do iskakanja skočnog zgloba. U teškim sam bolovima i ne znam što i kako dalje, a treba operirati i drugo stopalo kroz izvjesno vrijeme- očajna je Mileva.
24sata.hr
