Treba ostati čovjek čak i kad neljudi prolaze kroz vaš život, ne spuštati kriterije zbog par ulizica i dodvorica koji ne znaju što će sa svojim životom.
Ne prebacujte krivnju na vrijeme govoreći “loša su vremena” pa se ne može biti dobar čovjek. Vremena mi određujemo, naša razmišljanja i naše odluke. Nemoj odustati od svojih ideala zbor par pogrešnih poteza ili padova jer nikada ne znaš gdje si mogao stići da si ostao ustrajan u svojoj odluci.
Treba ostati čovjek čak i kad se svi oko tebe kunu u čovječnost a ne vidiš je nigdje na vidiku. Ne donosi prebrzo sudove o ljudima, ne znaš zašto su takvi kakvima ih vidiš, ne znaš koliko su patnje prošli i koliko na koliko su se noga opakih ljudi spotakli. Gledaj u ljudima ono malo zrno dobra koliko god bilo malo. Uvijek ima mogućnosti da se stvari izvedu na pravi put i na kraju napravi posve drugačiji završetak.
Treba ostati čovjek čak i kad te razdiru sumnje i nesigurnosti i pitaš se kako se ponijeti prema onima koji su te povrijedili, kako gledati na one koji su ti okrenuli leđa, što sa onima koji su se zaklinjali na vjernost. Ima li jednostavnog i lakog odgovora da se okreneš budućnost i zaboraviš sve to što je bilo i s mirom očekuješ i živiš novi dan? Rane su tu što god učinio i kako god gledao, nema više povratka na ono prije njih.
Sve što možeš je ostati čovjek bez obzira što će tko o tebi reći i kako će te gledati. Najgore je kada se proda obraz i duša i onda očekuje da sve može biti kako je i bilo. Ostani svoj bez obzira na sve, nikada ne prodaji ono u što vjeruješ i što te vodi naprijed. Možda će u početku takav izbor boljeti i smatrat ćeš da si krivo odlučio ali nakon nekog vremena shvatit ćeš da tu nema dvojbe. Samo treba ostati čovjek, sve ostalo će doći na svoje.
Mario Žuvela
valuesterapija.com
