Mama je imala 9 spontanih pobačaja, no liječnici su spasili bebu

Zanimljivosti

Mama je imala devet spontanih pobačaja, no liječnici su svaki put uspjeli spasiti njezinu bebu. Nakon što je spriječen 9 spontani pobačaj, beba se nastavila razvijati.

Sve je počelo kada je 19-godišnja Lucy Richards počela nekontrolirano krvariti na poslu. Nije znala što s njom nije u redu.

Kada je došla u bolnicu liječnici su joj rekli da je u petom tjednu trudnoće, ali i da pokazuje rane znakove spontanog pobačaja.

Richards nije znala da je trudna, ali kada je saznala, očajno je željela da njezina beba preživi. Liječnici su učinili sve što su mogli. Hvala bogu, spasili su bebu.

Richards se tada morala suočiti s činjenicom da nosi bebu i da je velik rizik da će ju izgubiti.

Ujedno je bila odlučna učiniti sve što može kako bi se beba rodila zdrava. Nadala se i molila da više neće biti problema. No, samo nekoliko tjedana kasnije ponovno je počela krvariti. Ovaj je puta znala što se događa tako da je brzo otišla na hitnu. Liječnici su joj ponovno uspjeli pomoći.

Ne, problemi nisu prestali. Tijekom slijedećih 14 tjedana gotovo je spontano pobacila svoju kćer čak 7 puta. Na svu sreću, liječnici su uspjeli spasiti bebu svaki put.

Nakon što je spriječen 9 spontani pobačaj, beba se nastavila razvijati. Krvarenje je prestalo te se Richards nadala da će njezino dijete uspjeti narasti i razviti se.

Kada je bila u 36. tjednu trudnoće dobila je dijagnozu: imala je bolest pod imenom placenta previa. Zbog toga je počela rađati 3 tjedna ranije.

Morala je na hitni carski rez. Njezina bolest je uzrokovala mnoge komplikacije. Tijekom operacije je izgubila toliko krvi da je pala u nesvijest.

Kada se probudila prvo je bila jako zbunjena. Tada se sjetila poroda, a kada pokraj sebe nije vidjela bebu počela je paničariti.

No, tada je medicinska sestra rekla da je beba dobro. Uskoro je Richards upoznala svoju kćer, Demi.

Na žalost, zbog komplikacije tijekom operacije liječnici su morali odstraniti Richardsinu maternicu što je značilo da više neće moći imati djece. Bila je jako tužna, ali i sretna što je njezina kćer bila dobro. Rekla je: „Dan kada sam rodila bio je najgori dan u mom životu. No dan kada sam napokon mogla držati svoju kćer bio je najbolji dan u mom životu“.

Majka i kćer su uskoro mogle kući. Iako je Richardsin oporavak dugo trajao, ona i njezina kćer su obje zdrave i sretne što imaju jedna drugu

saznajemo.info