Baka napisala oproštajno pismo u ime svog umirućeg unuka

Svijet

Baka je na Facebooku napisala oproštajno pismo u ime svog unuka. Elsie se nadala da će uspjeti u njemu utjeloviti što više Marshalla.

Marshal Clark bio je jedan od rijetkih. Jedan od rijetkih koji su kao mladi patili od iznimno rijetke bolesti. Jedan od rijetkih koji su imali privilegiju živjeti samo kratak život. Marshall Clark je ujedno bio jedan od onih koji ostanu u sjećanju i najviše uzburkaju osjećaje.

Dječak je izgubio vid i sposobnost kretanja s 18 mjeseci
Nakon samo 18 mjeseci života, Marshall je izgubio vid kao i sposobnost kretanja i komuniciranja. Štoviše, izgubio je svoje djetinjstvo.

Počeo je patiti od napadaja i drhtavice, često je padao te se nije mogao sam hraniti.

Elsie Clark, Marshallova baka, je medicinska sestra te se brinula za Marshalla tri zadnje godine njegovog kratkog života. Marshall je jako patio te je bilo teško to gledati, no Elsie je rekla da je „njegova odlučnost i sreća kroz sve to bila nevjerojatna“.

Gledajući kako se Marshallova bolest razvija obitelji je pucalo srce, ali su imali priliku vidjeti neopisivu snagu jednog malenog dječaka.

„Kada više nije mogao hodati, naučio je puzati“, Elsie je objasnila, „Kada nije mogao jesti viljuškom i nožem, onda je uzimao dvije viljuške i jeo polako. Kada je potpuno pao u krevet i nije mogao ni pričati niti se kretati, nastavio se smijati“.

Dječak je prihvatio svoju bolest i pokušao pronaći ono najbolje u njoj
Unatoč svoje mladosti, Elsie kaže da je Marshall na neki način prihvatio svoju bolest i pokušao pronaći ono najbolje u njoj.

„On se neprestano nastavljao truditi. Pao bi na pod oko 40 puta na dan te je zato nosio kacigu, ali bi uvijek ustao. Nikada se nije žalio niti je bio frustriran“.

Baka je napisala pismo u unukovo ime
Prije nego je Marshall preminuo 30.10. Elsie je na Facebooku podijelila pismo koje je napisala u unukovo ime. Iako ga on nije napisao, Elsie se nadala da će uspjeti u njemu utjeloviti što više Marshalla.

U pismu piše:

Dragi prijatelji,

Ovo će biti moja zadnja poruka ovdje jer kada ju budete čitali, ja ću biti u Raju. U redu je jer mi je baka ispričala sve o predivnim stvarima koje ću moći raditi kada dođem tamo. Bit će tamo mnoštvo tobogana i jagoda i kolača te ću ih moći ponovno jesti i gledati snimke.

Brinuo sam se da će mi nedostajati ljudi koji jako volim i da ću zato biti tužan, ali mi je baka rekla da je njihova ljubav prema meni tako jaka da će biti kao da su stalno sa mnom.

Baka kaže da sam bio najhrabriji dječak ikada. Kada je došla Battenova bolest i više nisam mogao koristiti moj iPad, jesti sam ili igrati igre, ja sam se nastavio smiješiti. Nikada nisam plakao iako sam neprestano padao i nisam mogao jesti hranu nego sam imao cijev u trbuhu. Baka kaže da sam uvijek prihvatio sve što mi se događalo i da sam se nastavljao smijati koliko god sam mogao. I kada se više nisam mogao kretati, vidjeti ni hodati, volio sam slušati baku kako mi čita poruke mojih prijatelja.

Bili ste sa mnom i podržavali me i voljeli me te vam želim svim srcem zahvaliti. No sada je vrijeme za oproštaj.

Budite sretni jer više nisam zarobljen u tijelu koje me je sprječavalo da uživam u djetinjstvu. Sada sam slobodan uživati u svim stvarima koje su mi prije bile daleke.

Šaljem vam jako puno ljubavi,

Vaš Marshall.

novizivot.net