“IDITE U CRKVU, JA SE PORAĐAM” Superčetvorke Gaćeša slave prvi rođendan i evo kako danas izgledaju: Marija i Đorđe imaju pet devojčica, a sad su opisali dan koji im je promenio život

Region

Rođene su na Veliki petak i od kada su došle na svet, najmlađe srpske četvorke ulepšale su život ne samo svojim roditeljima, Mariji i Đorđu Gaćeši, i sestri Iskri, već svima kojima su uputile pogled i osmeh, a to čine već godinu dana i sa naslovnih strana jer su jedinstvene – Iris, Inda, Irina i Ina.

Devojčice su učinile porodicu Gaćeša iz Beograda najsrećnijom na svetu 22. aprila prošle godine, i svaki dan od tada u njihovom domu punom ljubavi i pažnje je praznik!

Marija se porodila u 28. nedelji trudnoće, i njene devojčice su prve četvorke u Srbiji začete prirodnim putem. Kada su došle na svet bile su u inkubatoru, i iz Instituta za neonatologiju su 29. jula izašle Iris, Inda i Irina, a Ina im se pridružila 12. avgusta.

Godina za njima nije bila laka, ali je to njihova najlepša godina, godina sreće, ljubavi, porodičnog blagostanja i svega što čoveka čini bogatim, a što se ne može kupiti novcem.

Krštenje svih pet sestrica
– Krstićemo ih sve, njih pet zajedno, i proslavićemo rođendan na Dunavu. Biće nam drago da „Blic“ bude naš gost, jer od vas je sve krenulo, uz nas ste i imate posebno mesto. Godina je bila nikada duža i nikada kraća. Neverovatno koliko je brzo prošla. Čini se da je sve trajalo i da nikada neće proći, a proletelo je – kaže Marija, a Đorđe dodaje da je bilo i haotično.

April u njima budi posebne emocije, jer je 11. aprila bilo godinu dana od kada je Marija ušla u bolnicu „Narodni front“ da bi održavala vodu u vodenjaku, 16. aprila je vodenjak naprsnuo, a 22. se porodila.

Pitala sam Đoleta da li će ponovo za Veliki petak da kupi žu-žu, jer mi je to pecivo ostalo u sećanju. Sa Iskrom je krenuo kod mojih tog dana, nazvala sam ga i rekla da sam rešila da postim i da mi kupi žu-žu, oko 300 grama. Zatim sam rekla da kupi 400 grama, ali sam mu ubrzo javila da ipak kupi pola kile, a posle 10 minuta sam ga nazvala i rekla da mi kupi kilogram. Dok sam ga čekala temperatura je počela da mi varira. To jutro sam predosetila da ću da se porodim – priča Marija i priseća se da se najela i da je zatim krenula u kupatilo da se sredi za Vaskrs, ali pošto odeljenje ima dve tuš kabine od kojih jedna nije radila, morala je da hvata priliku kada će na tuširanje.

Usput je srela medicinsku sestru i pitala je koliko je normalno da krvari.

Veliki petak, veliki praznik
– Skinula sam se i obuzeo me je strah. Da mi nije bilo cimerke Aleksandre, sa kojom sam postala prijatelj za ceo život, da me obuče, verovatno bih prošetala naga. Sestrica mi je rekla: „Ostavljaj stvari i idemo ispred porodilišta”. Tako je meni počeo Veliki petak, najveći praznik. Najviše mi je ostalo u sećanju kako dolaze svi oko mene da me pripreme za porođaj i niko ništa ne priča, ali u jednom trenutku se pojavljuje moj ginekolog, prof. dr Dejan Filimonović – jedina svetla tačka u tom trenutku – kaže Marija Gaćeša.

Otkriva da iako je otišla na porođaj sa velikom dozom straha pevušila je njenu i Đoletovu zajedničku pesmu „Otkad tebe volim“, u izvođenju Divne Ljubojević.

– Tako nam zvone i telefoni i to je definitivno naša pesma. Prošli smo od zabavljanja kroz hiljadu problema, ali pesma nas opisuje. Pevušila sam je, išla sam uplašena ali srećna na porođaj, a pritom sam nazvala i mamu i rekla joj: „Idite u crkvu, ja se porođam“. Mama se uspaničila, kao svaka mama. Rekla sam joj da upali sveću, da bude sve dobro. Pritom je 22. april rođendan mog tate i to je neverovatno. Tog dana, moj brat ih je vozio do crkve u selu gde žive i do prodavnice da tata časti, jer tamo nema kafane i običaj je da se tamo ljudi okupe. To je ukratko bio Veliki petak pre godinu dana za mene i moju familiju, a za nas je drugi najlepši događaj u životu, prvi je bio Iskrino rođenje, a drugi njihovo – kaže majka četvorki i ističe da su joj deca bogomdana na veliki praznik.

Od Nove godine najupečatljivi događaj bio je razdvajanje, jer su Iris i Irina provele sa tatom šest dana u bolnici. To je ostavilo na Mariju posledice, jer se prvi put od kada su svi na okupu, razdvojila od njih dve i supruga.

Manje stresa, više uživanja
Roditelji kažu da sve devojčice lepo rastu, dobro napreduju, a Ina i puzi.

– Sve kažu „tata”, a nijedna neće da izgovori „mama”. Pričaju i „baba, deda”, a Iskru zovu Dada. Ina priča „ne“, jer joj stalno govorimo: „Ina, ne!” kada se penje na ostale bebe dok puzi. Vežbamo, rastemo, nemoguće su sada, teže ih je presvući, ali je konačno došao period kada uživamo u njima i nema puno stresa. Iako su za godinu dana male, konačno je došao period kada nema toliko stresa, možemo da se opustimo i uživamo u roditeljstvu. Imamo sada i pauzu između ručka i menjanja pelena – kaže Marija.

Koriste svaku priliku za šetnju i imali su i prvu zajedničku vožnju autobusom. Bilo je nezgodno ući u vozilo zbog gužve, ali su uspešno prešli jednu stanicu da bi mogli da prošetaju gradom, a to čine na duge staze – 15 do 20 kilometara idu peške.

– Pokretni smo, spakujemo putnu torbu i odemo u grad. Spremimo se ujutru, a dođemo kući uveče. Uživamo!

Ujedinile Srbiju
Marija i Đorđe Gaćeša su nakon dolaska svojih ćerki iz Instituta prošle godine, uspeli da ujedine dobre ljude koji su shvatili da je porodicama poput njih potreban vetar u leđa. Zahvalni su svima koji su pomogli ne samo njima, već i drugim porodicama. To su pojedinci i kompanije koje su im obezbedile dohranu i pelenu.

I Goran Vesić uplaćuje, novac zaista stiže po dogovoru. Nažalost, jedna osoba ne poštuje ono što je obećala. Niko nije tražio da obeća i pomogne i bilo bi u redu da kaže da se precenila ili da ne može, jer dolazimo u situaciju da odemo na dečji rođendan i da mi druge mame kažu: „Bravo, uplaćuju vam, ne moraš ništa da radiš“. Ostanem u čudu. Očigledno da su neki iskoristili priliku i izreklamirali sebe. To je njima na čast, ali možda bi nam neko drugi stvarno pomogao, ali je pomislio zašto to da radi ako to već čine drugi. Moram da se javim njenom PR-u i jako se loše osećam zbog toga, ispada da ih molimo. Ako neće oni, mi ćemo staviti tačku na tu priču – kažu Gaćeše.

Marija poručuje da je sve ružno iza njih, najteži period je prošao i s osmehom guraju dalje!

Đorđe i dalje smatra da bi bilo izuzetno dobro da država prihvati predlog da, ako majka rodi jedno dete, naknada njene zarade bude u visini prosečne zarade u Srbiji, ako rodi dva deteta da dobije jednu i po prosečnu zaradu, ako rodi tri – da to budu dve prosečne zarade i ako rodi četiri deteta da prima proporcionalno više.

Takvu podršku bi trebalo da imaju sve porodilje bez obzira na radni status, jer prema sadašnjim zakonima, žene koje imaju privatnu firmu ne dobijaju ništa. Natalitet je u ogromnom padu i država mora nešto da učini – zaključuje Đorđe Gaćeša.

Nije samo novac bitan
– Ne možemo nigde da se parkiramo u gradu. Naš auto je velik i u centru nikada ne možemo da nađemo mesto. Pitala sam da li bi mogli da imamo nalepnicu za parkiranje, ali ostalo je na „nema problema, čućemo se“. Bilo bi lepo izaći u susret porodicama sa više dece i obezbediti im parking mesto. Ne mora to da bude večno, ali barem dok deca ne prohodaju, da možemo da ih odvedemo do ustanove u koju smo krenuli. Zaustavili smo se da bismo odveli decu do neonatologije i da bi se Đorđe parkirao, i dva puta smo već platili kaznu za parkiranje. Nije novac samo bitan, bilo bi lepo da i na drugi način misli neko na decu i porodice – kaže Marija Gaćeša.

blic.rs