BIH BIRA POLJOPRIVREDNICU GODINE! AMELA, AMRA I VESNA SE TAKMIČE ZA OVU TITULU: ODMARAJU NIKADA I NIKAKO

Region

BIH BIRA POLJOPRIVREDNICU GODINE! AMELA, AMRA I VESNA SE TAKMIČE ZA OVU TITULU: ODMARAJU NIKADA I NIKAKO

One su žene, kćerke, supruge, majke, poljoprivrednice ili jednom riječju kraljice svojih gazdinstava. Amela Glibanović, Amra Dizdarević i Vesna Vasić ušle su u drugi krug i borbu za priznanje koje, nažalost, izostaje u mnogim sferama života. Dolaze s tri strane Bosne i Hercegovine, a zajednička im je ljubav prema agraru, ali i vedrina koju je nemoguće bilo neprimjetiti u razgovoru. Odmor je za njih “strana” riječ, ali ipak uz osmijeh odgovaraju na pitanje kako i kada odmaraju: “Nikako i nikada.”

Nešto više od jedne decenije, Amela Glibanović iz Živinica se intenzivno bavi poljoprivrednom, odnosno proizvodnjom mlijeka. Prije udaje, ova rođena Srebreničanka, nije imala dodira s farmom, no život piše najljepše bajke, pa tako i u njenom slučaju. Priča nam kako ljubav pobjeđuje svaku poteškoću.

Jutarnje obaveze na farmi, dočekaju je odmah nakon buđenja. Dan počinje mužom, a potom su tu i obaveze: kidanje, polaganje silaže, sjenaže, sijena i na kraju dana ponovo muža.

-U mom domaćinstvu, poljoprivredom se bave unazad 40 godina, ukupno nas šestero, a ja sam najmlađi radni član, posljednjih 12 godina. Imamo farmu muznih krava na kojoj je 70 grla, od kojih 45 u muži – kaže Amela i dodaje da njoj obaveze nisu teret jer “kada se udaš iz ljubavi prihvatiš sve s lakoćom”.

Ali, posao je težak i zahtijeva mnogo snage i volje. Osim farme, tu su i poslovi na polju, u kući, ali i obaveze oko djece. Ona je majka dva sina i od radova kaže samo mehanizacijom ne upravlja, a kroz šalu komentira kako je ostalo još da sjedne za kombajn.

-Život mladih poljoprivrednika u BiH, prije svega, označila bih kao hrabar čin. Danas biti poljoprivrednik znači 13-satni radni dan koji počinje ujutro u šest sati i završava navečer u 19h. Mada smo aktivni svih 24 sata, jer nikad ne znamo u koliko sati može biti oteljaj- kaže ova kandidatkinja koju je za izbor poljoprivrednice mjeseca nominirao suprug.

-Ja sam baš prava Hercegovka- kaže nam na početku razgovora Amra Dizdarević. Porodično poljoprivredno gazdinstvo ove rođene Stočanke, prostire se na 100 dunuma u Opličićima, nadomak Čapljine. Bave se biljnom proizvodnjom – voćarstvom, povrćarstvom i vinogradarstvom i to im je jedini izvor prihoda.

-Radni dan na selu počinje čim svane, ljeti je to oko pet sati, a u ostalim sezonama oko 5.30h i taje dok se vidi. Posla uvijek ima. Jagoda nam je u plasteniku i sad je u punom cvatu, a za berbu je prispio kupus i mladi luk-priča Amra i dodaje da je najveći problem prodaja, jer sve proizvode plasiraju u svježem stanju na pijaci u Čapljini.

Nerijetko se dešava i da nema kupaca, a voće i povrće ne mogu dugo održati svježima, pogotovo što su na jugu gdje su temperature dosta više u odnosu na sjevernija područja odakle stižu kupci. Iako je borba svaki dan, ovaj posao, kako kaže, ne bi mijenjala ni za jedan drugi.

-Žao mi je što postaje bezvrijedno, jer drugačije je kada si negdje osiguran i znaš da ćeš na kraju mjeseca primiti plaću. Nama je svaki dan izazov-poručuje ova kandidatkinja koju su za izbor poljoprivrednice mjeseca prijavile prijateljice, na njeno iznenađenje, ali i zadovoljstvo.

I ona je također majka dvoje djece, koji uveliko pomažu roditeljima u poslovima. Ranije su se na ovom PPG-u bavili samo voćarstvom, ali, kako se klima mijenjala, počeli i su i s uzgojem povrća u plastenicima.

-Kao djevojka sam sa svojima više radila oko povrća, a kad sam se udala ovdje su se već bavili intenzivnom proizvodnjom voća i vinogradarstvom, ja sam se odmah prihvatila posla. U ovih 16 godina smo to još proširili – kaže Amra i dodaje da na godišnji odmor ne idu, jer bi nešto od posla sigurno trpjelo.

Za odmor ne zna ni Vesna Vasić iz Prnjavora. Priča nam kako je od djetinjstva željela živjeti okružena prirodom, a udajom, iz prigradskog naselja odlazi u selo Čorle. Danas je tu malo poljoprivredno komercijalno gazdinstvo glavni izvor prihoda u njenoj porodici

-Uvijek sam zamišljala i maštala o životu na selu. Jednostavno me opuštaju poslovi u prirodi. Udala sam se odmah nakon srednje škole, sreća da sam našla dobrog muža i ja ću ovo raditi sve dok me zdravlje bude služilo, nije mi problem ni jedan poljoprivredni posao – kaže Vesna nabrajajući brojne proizvodnje kojima se bave.

U štali je 10 muznih krava, a uzgajaju i živinu na otvorenom i bave se proizvodnjom jaja kao eko proizvoda, također, uzgajaju piliće i svinje. S velikim zadovoljstvom u glasu priča o poslu i porodici kojima je, dodaje naša sagovornica, posvećena 24 sata.

-Ja sam majka tri sina, od kojih najmlađi ima dvije godine. Ne bih znala objasniti kako, ali zaista sve stižem završiti na vrijeme-priča ova poljoprivrednica i dodaje kako je evidentna borba svih za opstanak.

Lako nije, pogotovo malim proizvođačima, koji nemaju svoju mehanizaciju. Ipak, Vesna navodi da “sve nekako postignu” i što je najvažnije svojim radom djeci osiguraju sve što požele.

-Posao kojim se mi bavimo, pogotovo žene, je podcijenjen i od društva loše prihvaćen. Za nas je veliko priznanje da nas neko bira za poljoprivrednicu mjeseca – zaključuje Vesna na kraju, navodi Agroklub.

hayat.ba