Aleksandar Blagojević (37) je profesor iz Smederevske Palanke koji je čak tri puta pobijedio rak.
Iako ljudi nakon bolesti oslabe, on je sada jači nego ikada. Nada ga nikada nije napustila, a upravo to ga je i održalo na životu do sada.
Naime, on je prvi put je otkrio rak kada je imao 25 godina. U pitanju je bio rak glasnica. Njega je uspio pobijediti uz operaciju, zračenje i kemioterapiju.
– U 25. godini prvi put sam saznao da imam rak, a drugi put u 36. godini. Najstrašnije je bilo kada sam prvi put saznao za bolest, tada sam mislio da mi se cijeli svet srušio. Teško sam podnio sve to, ali sam se uspio osvijestiti i započeti svoju borbu, rekao je Aleksandar za Espreso.
Nakon te nimalo lake borbe “živio je mirno” oko deset godina kada je uspio završiti i Geografski fakultet da bi kasnije našao i posao kao nastavnik geografije u Smederevskoj Palanci gdje i sada živi.
Kako je naglasio, uživao je u svom poslu u školi i bio je ponosan na učenike i kolege.
Nisam bio strog nastavnik, djeca su me baš voljela. Uspio sam im predavati pet godina, bio sam malo promukao, ali nije bilo ništa strašno. Uspjevao sam i tako da predajem, priča Aleksandar za Espreso.
Počeo je naglo gubiti na kilaži te se gušiti. Kako bi mu olakšali, liječnici su mu probušili grlo i postavili metalnu kanilu. Dogodilo se ono čega se Aleksandar najviše plašio.
Rezultati biopsije su ga šokirali. Dijagnoza je glasila da ima tumor na jednjaku.
Nakon što su mi objavili dijagnozu, otišao sam u Klinički centar gdje su mi otkrili još jedan tumor na grlu. Operirali su me i tada su mi izvadili grkljan i jednjak, a od želuca su mi napravili put koji povezuje ždrijelo kako bi se mogao hraniti, objašnjava Aleksandar.
Taj drugi put mu je bio još strašniji od prvog jer nije imao pojma što ga čeka.
Kada sam saznao da imam dva raka, da će operacija biti jedna od najtežih, da ću imati ovu rupu, i da ću ostati invalid, pao sam u depresiju. Tada sam saznao i da neću imati jednjak, već da ću “jesti direktno u želudac”. Ipak, odlučio sam nastaviti dalje što god da se dogodi i tako sam se “psihički” iščupao, objašnjava ovaj hrabri čovjek.
Aleksandar se nije ženio i nema djece, ali je zahvalan za svoj život koji mu je u jednom trenutku izmicao. On je sada konačno zdrav, a posljednja kontrola mu je to i potvrdila.
– Sretan sam što sam živ. Nije mi lako, ali se navikavam na novonastalu situaciju. Najteže mi je palo što sam ostao invalid nakon operacije, što dišem kroz rupu na vratu i što više nikada neću moći govoriti. Sada koristim ovaj električni aparat za komunikaciju. Iako sam trpio bolove, nisam mnogo razmišljao o tome. Imao sam jasan cilj, a to je da izađem iz bolnice zdrav. Kada je život u pitanju sve ostalo je nebitno, kaže Aleksandar.
saznajemo.info
