Braća Nemanja, Vasilije i Nikola su ostali bez roditelja, sami na svetu, ali sudbina se opet poigrala sa njima

Region

Nemanja (15), Vasilije (17) i Nikola (19) skoro ceo svoj život žive bez roditelja. Braća Korać su ostala najpre bez majke a onda je nekoliko godina kasnije iznenada preminuo i njihov otac. Ostali su sami na svetu i da nije bilo njihove tetke, ko zna da li bi ostali da žive zajedno. Sreća im se napokon osmehnula.

Najmlađi je imao nepune tri godine, srednji a najstariji skoro šest godina. Nekoliko požutelih fotografija je jedina uspomena koja im je ostala na majku koja je tragično preminula a potom i otac – priča njihova tetka Miomirka.

Ona i njen muž Žarko nisu mogli da dozvole da deca završe u domu pa su ih uzeli.

– Sve smo im pružili, kao što bismo svojoj deci. Ali uvek se osećalo se da im fali nešto, tuga u očima. Oseća se da im fali majka, kad su im rođendani, ili počinje škola, oni budu tužni jer pravi roditelji nisu sa njima – kroz suze je ispričala ova dobra žena.

Ali, sreća se okrenula za mladu braću iz Berana jer su dobili priliku da se osamostale i da počnu da žive u svojoj kući. Oni su se zahvaljujući udruženju “Čojstvo” na poklon dobili novu kuću od 110 kvadratnih metara! Skroz nameštenu, od ulaznih vrata do kašičice.

Nisam mogla da verujem da će ova deca dobiti ovakav dom – rekla je tetka braće Korać Miomirka Dubak a najstariji od njih nije mogao da sakrije ni sreću ni uzbuđenje što ulaze u nešto svoje.

– Hvala svima, a “Čojstvu” posebno – kazao je Nikola.

Inače, priča o teškoj sudbini braće Korać do ovog humanitarnog udruženja došla je preko ljudi iz beranskog naselja Beranselo.

– Nismo razmišljali mnogo, stupili smo u kontakt sa tetkom i tom dobrom decom koja su imala plac u naselju Dolac. Zacrtali smo rokove i uprkos problemima, uspeli smo da održimo reč. Malo ko je verovao u martu prošle godine, kada smo postavili temelje kuće, da će se Koraćevi useliti u svoj dom na njihovu slavu Svetog Nikolu. Međutim, bilo je tako. Našoj sreći nije bilo kraja. Znamo koliko su se i oni radovali – ispričao je za “Novosti” Vladan Džiknić Kićo.

On je sa još 25 drugova iz dana u dan, kada završe sa svojim poslom, boravio na gradilištu, gde je posla bilo preko glave.

– Radilo se po ceo dan. Poslužilo nas je vreme, a odziv dobrih ljudi bio je više nego dobar. Za izgradnju i opremanje kuće utrošeno je 71.581 evro. Ostalo je još 9.155 evra od sakupljenih sredstava – kaže ovaj momak koji je na Fejsbuk stranici udruženja podneo i izveštaj o svakom utrošenom centu.

Inače, ovo udruženje radi uz blagoslov mitropolita crnogorsko primorskog Joanikija koji je pomogao njihovu akciju koju su podržala i druga slična humanitarna udruženja.

Oni su počeli da pomažu ugroženima tokom korone.

Nas to nije pokolebalo, i ušli smo u prvu akciju pomoći ljudima u nevolji. Otišli smo u selo Gornja Ržanica kod Plava da porodici Vojislava i Ljiljane Lalević sa šestoro dece izlijemo ploču na njihovoj trošnoj kući. Međutim, trebalo je tu raditi i raditi. Kroz šupljine oko prozora videle su se okolne planine. Krenuli smo po hladnoći i okončali projekat vredan oko 15.000 eura – priča Vladan i dodaje da su toj porodici počeli da pomažu i drugi pa su im kuću brzo završili, deci je kupljena odeća ali i stoka da imaju od čega da se izdržavaju i žive.

blic.rs