Aleksandar je imao sreću što mnogi nisu: Uspešno mu presađen bubreg, već 2 meseca živi svoj san

Uncategorized

Aleksandra Katanić (35), koji se godinama borio sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom i koji je uspeo da se transplantira, već dva meseca se oporavlja i striktno vodi računa da se situacija sa njegovim zdravljem ne zakomplikuje. Vest koju je sanjao da dočeka nakon mukotrpnih dijaliza i pregleda, obistinila se, a efekat je takav da ni sam još uvek ne može da poveruje da se to zaista dogodilo. Sada ga čeka dugotrajan oporavak i lečenje, kao i kontrole vađenja krvi uz pomoć kojih će doktori da utvrde da li će sa njegovim bubrezima biti sve u redu.

On u ispovesti za naš portal, tvrdi da uvek postoji opasnost da se situacija sa njegovim zdravljem zakomplikuje, jer bolest “uvek vreba od nekud” i da zbog toga mora da se striktno pridržava saveta lekara, a to je da treba da redovno pije lekove, da izbegava ljude zbog straha od infekcija, da pije velike količine vode i da redovno ide na kontrole vađenja krvi.

– Skoro dva meseca sam na oporavku i trenutno su mi bubrezi, Bogu hvala, u dobrom stanju. Vadio sam krv u međuvremenu i rezultati su dobri. I dalje izbegavam kontakt sa ljudima i tu sam jako oprezan. Lekari su me posavetovali da izbegavam gužve, ili da izbegavam rukovanje sa ljudima, jer bilo kakva infekcija može da zakomplikuje moje zdravstveno stanje. Što se tiče lekova, pijem 14 različitih vrsti lekova u toku dana, odnosno oralno uzimam 28 tableta. Takođe, gledam što manje da se krećem, šetnju koristim samo kada idem na preglede na VMA. Na preglede idem dva puta nedeljno, ponedeljkom i četvrtkom. Inače, šetam po stanu i izbegavam da se zamaram. Pijem četiri litre vode dnevno, u početku sam odmah nakon transplatacije pio devet litara, ali se postepeno to smanjuje nakon perioda od šest meseci – objašnjava Aleksandar.

Kako kaže, u međuvremenu se čuo sa svojim donorom koji mu je rekao da je imao brz oporavak i da je srećan što mu je pomogao.

– Što se tiče njegovog oporavka, on je super. Kako mi je rekao, čim mu je zarasla rana, počeo je da vodi uobičajen život, “kao da nije imao transplataciju”. Potvrdio mi je da nema nikakvih poteškoća, iako sada živi sa jednim bubregom – tvrdi Aleksandar.

Aleksandar kaže da će tokom ovog prvog oporavka od šest meseci, postepeno smanjivati doze lekova koje trenutno pije, a nakon isteka perioda oporavka ići će da vadi krvi ne bi li utvrdio da li je sa njegovim bubrezima sve u redu.

– Svaki mesec se smanjuje doza lekova, sa jačih na slabije i tako četvrti, pa peti, a onda šesti mesec. Na kraju se sve to završi sa tri različite vrste lekova koje trebam da pijem do kraja svog života.Oni će nakon svakih šest meseci pratiti stanje mojih bubrega kroz analize krvi. Ukoliko bi, nedaj bože, se pogoršala krvna slika, onda bi oni promenili dozu lekova ili bi je povećali – kaže on.

Kako dodaje, nakon potpunog oporavka, kada bude saznao da su mu se bubrezi u potpunosti primili, otići će u prirodu na odmor nekih petnaestak dana. Takođe, planira da ide na plivanje, jer, kako tvrdi, ne sme da se bavi nijednim sportom gde može da ima fizički kontakt i gde može da prima udarce.

Aleksandar poručuje svim ljudima koji imaju problem sa bubrezima da budu jaki i da veruju u sebe i bolje sutra, jer se nikada ne zna kada će vam se sreća osmehnuti.

– Uvek ima nade, bitno je da ne odustaju. Ni ja ne mogu ni dan danas da poverujem da imam zdrav bubreg i da sam uspešno transplantiran. Ni ja nisam verovao da je to moguće, ali sreća mi se osmehnula. Zato je bitno da veruju u sebe, da veruju u medicinu, uvek ima izlaska. Kada su lekari uspeli da pronađu način da presade srce, naći će se u budućnosti i neki univerzalni lek za bubrege – zaključuje Aleksandar.

Podsetimo, Aleksandar prvi pokušaj da od svog donora dobije bubreg prošao je nesupešno. Kako je tada ispričao, uzrok toga je bio je propust etičke komisije, koja je na osnovu sedam pitanja koji su postavili njemu i njegovom donoru zaključili da je on navodno “dao pare za organ”.

Njegova priča se u međuvremenu se širila. Posle neuspeha u Istanbulu, preko poznanice je uspeo da dođe preko bračnog para koji rade organizaciju za lečenje u Belorusiji. Stupio je i u kontakt sa pedestogodišnjakom velikog srca. Čovek koji je za njega zapravo stranac, rešio je da mu da bubreg uz konstataciju “što da ti ne dam bubreg kad mogu da živim i sa jednim”.

dijasporainfo.net