Krafna pa burek, burek pa krafna, i onda tu i tamo neki slanac. Jednom tjedno djecu će počastiti i voćem. Tako se otprilike može sumirati jelovnik koji je jedna od splitskih škola poslala roditeljima u sklopu nove i, ako je dobro provedena, hvalevrijedne inicijative da se osnovcima osigura obrok u školama. Iako se dobar dio roditelja odmah nakon pregleda usprotivio zbog nezdravih namirnica, ali i manjka inkluzivnosti za one s alergijama na hranu, čini se kako prvi dan to nije poremetilo osigurane marende.
Našoj se redakciji prošlog tjedna obratila Splićanka čije dijete ne smije konzumirati gluten ni mlijeko životinjskog podrijetla, a koja tvrdi da ju je, iako je na suglasnosti stajala napomena o posebnom režimu prehrane, u praksi dočekao hladan tuš kad je ravnateljica obavijestila da se za tu djecu ipak neće osigurati adekvatna marenda jer su, u nedostatku školske kuhinje, za vanjskog dobavljača hrane odabrali pekarnicu.
Njezin primjer nije jedini, komešanja oko onoga što škole poslužuju ne prestaju otkako su krenule najave jelovnika, a neizbježne su i usporedbe od jedne do druge zdravstvene ustanove. Dobili smo primjer jelovnika osnovne škole u Splitu i jedne u okolici, i na prvi pogled čini se da pri slaganju menija nutritivna vrijednost namirnica i nije bila prioritet. Riječ je, naravno, o školama koje zasad nemaju kuhinju unutar svojih sadržaja pa školarcima moraju ponuditi hladne obroke
MARELICA BEZ MARELICE
No, kako ne bismo mi sami nagađali o tome što mališani moraju jesti kako bi bili “veliki i zdravi”, obratili smo se stručnjacima. Prvi među njima je Marko Samardžija, nutricionist biljne prehrane, koji ističe kako djeca i adolescenti zbog rasta imaju povećanu potrebu za nutrijentima.
Unatoč tome, danas rijetko nalazimo nutrijente, a često viđamo previše kalorija i štetnih tvari u hrani koja se poslužuje mladima. Bez obzira na to što već pola stoljeća znamo koje su namirnice nutritivne, poboljšavaju zdravlje i rast, danas ih zaboravljamo i hranimo djecu onime što je najjednostavnije, jeftino i financijski isplativo određenim institucijama – započinje Samardžija, te dodaje da je najzdravija prehrana ona koju preporučuje WHO, a koja je cjelovita te se bazira na voću, povrću, grahoricama, žitaricama, sjemenkama i orašastim plodovima.
Kad je pogledao splitski meni, mrak mu je pao na oči.
– Ovaj meni prepun je procesuiranih ugljikohidrata u obliku peciva, mliječnih proizvoda koji sadrže zasićene masti, puno soli i kravlje hormone, hrenovki, koje potiču rak i krvožilne bolesti, i nije adekvatan ni za razdoblje siromaštva, a kamoli za jednu europsku članicu modernog svijeta.
Forsiranje mliječnih proizvoda ide u korist samo proizvođačima, a čokoladno mlijeko savršen je prikaz apsurdnih preporuka naših “stručnjaka”. Šećer i zasićene masti, nađe se nešto kalcija, ali okus je na prvom mjestu! Krafna s marelicom pravu je marelicu zadnji put vidjela u prošlom stoljeću, a ulje i proces izrade krafni nećemo ni komentirati – rezolutan je Samardžija, koji s partnericom Ivanom Martinec čini brend Summarum fitness, poznat po educiranju o prehrani.
Nije bio puno blaži ni prema jelovniku osnovne škole iz okolice Splita, kojem ipak priznaje dobar poticaj u tome što će se učenicima dvaput tjedno servirati voće.
– Ubačen je integralni kruh i namaz s povrćem (koji je često pun masti diskutabilnog izvora). Uz to, izgleda da je list zelene salate jedina hrvatska ideja povrća. Šunke su klasificirane kao kancerogen izvor jer su procesuirane mesne prerađevine i njihovo bi posluživanje djeci trebalo biti zakonom zabranjeno, kao i kulen, pršut ili kobasice. Jogurt može imati nekakvog smisla kao probiotik niske kalorijske vrijednosti, ali guranje sira, koji je kalorijski gust, nutritivno slab i pun soli, zasićenih masti i kolesterola, nema nikakvog smisla – tvrdi naš sugovornik, koji nadležnima zamjera manjak volje za edukacijom građana, kao i nutritivno slab jelovnik kreiran za naše najmlađe.
EDALJA ZA PRETILOST
Kako kaže, hrvatske političke i nutricionističke zdravstvene institucije trebale bi uvesti u svoj rječnik neke nove termine poput rikole, brokule, kelja, batata, lana, namaza od sezama ili graha, bobičastog voća (borovnica, malina, kupina, jagoda), slanutka, leće, pira, ječma, oraha i badema. Sve su to namirnice koje se proizvode i lokalno.
– Za nekoga tko toliko troši na zdravstvo kao Hrvatska, ne bi ovako smjeli tretirati ni bolesnike ni zdravu populaciju, a kamoli buduće naraštaje. Hrvatska ima medalju ne samo u nogometu, nego i u svijetu pretilosti i bolesti uzrokovanih životnim stilom – zaključuje.
I Nenad Bratković, magistar nutricionizma, misli da je ovo višegodišnji problem koji je usko povezan s problemima prehrane.
– Godinama se nisu značajno pomaknuli s osnovne točke. Mnogi roditelji i javnost stavljaju naglasak u poboljšanju prehrane na vrtiće, i s vremenom su mnogi s vrtići diljem Hrvatske podigli svoje standarde, i to ne samo nutricionističke. Standardi prehrane u školama znatno zaostaju. U mnogim se školama redovito nude pizze, krafne, buhtle… – kazao je Bratković, koji dodaje kako razumije da mnoge škole nemaju osnovnih tehničkih mogućnosti, a ni osoblja za pripremu toplih obroka.
Spominje i stalni argument kako djeca vole jesti ono što je po njihovu ukusu, zbog čega sendviči, pizze, hrenovke u tijestu i tortice javnom nabavom stižu u školske kuhinje kao što su stizale i prošlih desetljeća.
GDJE SU KUHINJE?
– Priloženi primjeri jelovnika nisu uravnoteženi; osim primjera s voćem, siromašni su vlaknima, fitonutrijentima, vitaminima i mineralnim tvarima. U prvom je primjeru dva dana u tjednu od pet sendvič, a voćka nije zamjena za kompletan obrok – tvrdi Bratković, koji ne štedi ni pohvalu za to što se djeci voće uopće servira, ali domeće i kako ono neće dati adekvatan indeks sitosti.
Važnim smatra i otvoriti prostor za pitanje o tome koristi li se prehrana u školama u odgojno-edukacijske svrhe ili samo da omogući dostatan energetski unos i udovolji ukusu školaraca.
Ako su stvari ovako postavljene da bi prehrana trebala biti i odgojna, tada ne bi primaran kriterij trebao biti to da ako na stolu svaki dan nije pizza ili sendvič, djeca neće jesti. Dakako, problem nepostojanja takozvanog kuhanog obroka, primjerice variva, nije samo nutricionistički problem, nego je vjerojatno uvjetovan nepostojanjem tehničkih uvjeta, odnosno nepostojanjem kuhinje i kuharskog osoblja koje bi te obroke pripremalo – zaključuje voditelj nutricionističkog savjetovališta NutriKlinika.
slobodnadalmacija.hr
