Najtužniji Božić u domu Aca Pejovića, suza suzu stiže, porodica je uz njega

Region

orodica Aca Pejovića nikada više neće biti na okupu

Za Acom Pejovićem je malo je reći veoma uspešna godina. Za sobom je ostavio pune dvorane i hale, a praznike koristi kako bi odmorio u krugu najbližih. On se nedavno prisetio proslave najradosnijeg hrišćanskog praznika kada je bio dete, ali i pokazao veliku žal što se ove godine nije u rodnom Prijepolju tradicionalno okupila porodica Aca Pejovića jer mu roditelji više nisu među živima.

Pročitajte: Porodična tragedija mu je obeležila život, Aco Pejović progovorio o rođenom bratu – Greška lekara ga je koštala života

Iako je ostavio iza sebe uspešnu godinu ne krije da često ume da zaplače i toga se ne stidi. Planova ima pregršt u Novoj godini, a kako je obećao za beogradsku publiku priprema svašta.

– Godinama sve praznike – Božić, Vaskrs, slavu, proslavljam u svom rodnom gradu, Prijepolju, tamo gde sam odrastao. Nažalost, ove godine u mom rodnom domu neće biti mojih roditelja, koji više nisu sa nama i to je ono od čega se još uvek nisam oporavio. S druge strane, moja supruga i ćerke čine me radosnim i ponosnim čovekom, čine da se i najtužniji trenuci u životu prevaziđu. Zato uvek insistiram na tome da je porodica osnov svega. I podrška i stub. I jedro, i sidro!

Porodica Aca Pejovića nekada se za svaki praznik okupljala, a pevaču je bilo puno srce kada sve najdraže vidi zajedno. Iz roditeljskog doma nosi prave vrednosti:

– Sećam se radosti u našem domu tokom božićnih praznika. Znam da su moja braća, baš kao i ja uživali u maminim specijalitetima spremljenim baš za Božić i tatinim opaskama. Bio je blag i miran čovek, ali izuzetno duhovit. Kao klincu, naravno, uvek je mnogo više prijalo da vreme provodim sa društvom na snegu, ali kako su godine odmicale sve više sam shvatao suštinu porodičnih okupljanja.

Život ga nije mazio, a kako i sam kaže kada se zadesi u situaciji koju ne može da iskontroliše, ne libi se da zaplače.

– Suze su potpuno ok! I kao lek, i kao izraz sreće i ponosa. Život me je nekoliko puta doveo u obe situacije, nisam ih se nikada stideo. Izgubio sam roditelje, drage prijatelje. S druge strane, ćerke me čine ponosnim i njihova dela me nekada toliko ostave bez teksta, da se potkrade i koja suza

svet