Ti se nećeš sjećati kako sam stajala u kupatilu, u porođajnim bolovima, prestrašeno gledajući u mjesec, znajući da mi uskoro dolaziš na ovaj svijet, dok sam ti šaputala. “mi ovo možemo”.
Ti se nećeš sjećati kako si me gledao kad si se rodio, i kako sam te privukla na svoje grudi i rekla ti: “hej, bebo”.
Ti se nećeš sjećati kako si mi izliječio slomljenu dušu. Kako si ispunio moje srce. Bila sam slaba prije tebe i ti si me učinio “cijelom”.
Ti se nećeš sjećati kako sam te s ponosom gledala gdjegod si krenuo, i kako si za mene uvijek bio najljepši dječak u prostoriji.
Ti se nećeš sjećati kako si me nasmijavao svim blesavim stvarima koje si radio. Vidjela sam kako je nježno tvoje srce.
Ti se nećeš sjećati kako sam ti sklanjala kosu s čela i kako si me gledao. Bez ijedne riječi, naše duše su pričale sve ono što riječi nikad ne bi mogle.
Ti se nećeš sjećati naših festivalskih “škakiljanja” i kako sam uvijek varala samo da te držim blizu i pokrijem to slano malo lice poljupcima.
Ti se nećeš sjećati koliko sam puta otišla u krevet strahujući da sam loša majka. Radim li ja ovo dobro? Da li sam pogriješila? Mogu li biti majka kakvu zaslužuje?
Ti se nećeš sjećati kako se moje srce slomilo i svaki put naraslo kad si progovorio, prohodao…gledala sam pijesak kako pada u pješčanom satu i bila sam više nego radosna gledajući te kako rasteš.
Ti se nećeš sjećati kako sam ti držala stopala u ruci, zamišljajući kako će jednog dana biti veća od mojih, i kako ću te morati pustiti.
Ti se nećeš sjećati, ali ja hoću…i čuvat ću te uspomene u svom srcu za nas oboje.
Izvor: index
