U “Blue Clubu”, odnosno nekadašnjoj “Liburni”, neumorni čuvar korčulanske kulturne baštine Neven Fazinić predstavio je svoju novu knjigu “Grad Korčula kroz arhivsku građu Kotarskog poglavarstva i Općine korčulanske”.
Brojnu publiku oduševili su detalji života njihovih sugrađana iz vremena prije više od 100 godina, stare fotografije na velikom platnu, a posebno priča o korčulanskoj obitelji Messi. Naučili su se Korčulani ne propuštati događaje koje organizira otočni foto-kroničar i publicist, a pedstavljanje su vodili i djelatnici Arhivskog sabirnog centra Korčula-Lastovo, voditelj Tonko Barčot i arhivistkinja Maja Haraminčić Cebalo.
Jedna je priča iz gradske prošlosti posebno zanimala publiku. U ozračju Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru i poraza od Argentine za koju Hrvati, odmah nakon suca, krive nogometnog virtuoza Lionela Messija, Korčulanima je bilo zanimljivo čuti da je na prijelazu iz 19. na 20. stoljeće u njihovu gradu živjela obitelj – Messi.
– Radi se o identičnom prezimenu kojeg nosi nogometaš, ali nema konkretnih podataka koji bi potvrdili da je korčulanska obitelj povezana s argentinskom. Da je obitelj zaista postojala svjedoči i nadgrobni spomenik na groblju svetog Luke gdje je pokopana gospođa Messi čiji je suprug radio u Kotarskom poglavarstvu. Trebalo bi možda istražiti imaju li te dvije obitelji poveznicu, jer Messi je možda – Korčulanin – naglasio je Fazinić.
Kroz brojne dopise, molbe, izvješća, tužbe i rješenja oslikan je nekadašnji život Korčulana, a sva ta građa bila je “korijen” knjige na 800 stranica autentičnih dokumenata s fotografijama.
– Suradnja arhiva i kolege Nevena počela je i prije našeg prvog, službenog, radnog dana. Radi se o oštećenim i razbacanim materijalima koje je najprije spašavao Vinko Foretić iz gradskih ruševina nakon savezničkih bombardiranja 1944. godine.
Pričamo o nevjerojatnih 120 metara registratora, u svakom je od 250 do 800 dokumenata, u tom neredu Neven je stvorio red, a ova je knjiga rezultat tog desetljetnog, mukotrpnog rada – kazao je Barčot.
Početkom 20. stoljeća osjeća se nagli uspon svih djelatnosti i poduzetničkog duha što Korčulu čini jakim trgovačkim centrom kojem gravitiraju i okolna sela. Kako konkurencija postaje sve jača, tako je sve više svađa i tužbi, ali smiješnih anegdota kojih ne manjka u knjizi.
Točno 1650 dokumenata koje je Fazinić uvrstio obuhvatili su pomorstvo, klesarstvo, turizam, iseljeništvo, bratovštine, društva, ribarstvo, vinogradarstvo i političke prilike.
– U knjizi možete pronaći dokumente o osnivanju gradske farmacije ili kako su bačvari nabijali obruče u zgradi pošte, današnjoj zgradi Lučke uprave, pa ih je pošta tužila Poglavarstvu da ne mogu od buke raditi. Doznajemo o sadnji mladih stabala na Rotondi i gradskom policjotu zaduženom da ih čuva ili kazni koju je dobila stanovita Marija jer je u štradu prolila šporku vodu u kojoj je prala robu.
Također doznajemo o vatrometu na blagdan svetog Todora i svađi između dvije mužike, a najviše smo doznali kroz tzv. “namirnice” koje danas možemo jednostavno nazvati potvrdama o isplati za razne usluge. Jezik kojim su dokumenti pisani nisam ispravljao niti mijenjao, sve je ostalo u izvornom, arhaičnom obliku – istaknuo je autor.
Još je puno priča i fotografija zabilježeno u knjizi koju građani mogu dobiti besplatno. Korčulanska razvojna agencija “Kora” financirala je tiskanje knjige putem projekta “Ruralna poučna, kulturno-etnografska turistička atrakcija”, a može se preuzeti u prostorijama agencije.
Nevena Fazinića bez dvojbe možemo nazvati institucijom Korčule. Kao kroničar od 70-ih prošlog stoljeća godina marljivo fotografira, popisuje i čuva jednu od najvećih fotografskih zbirki otoka i poluotoka, njegova su djela objavljena u knjigama, časopisima i vodičima, organizirao je niz izložbi, a zabilježio je i snimio i brojne video materijale korčulanske prošlosti čuvajući sjećanja na ljude i događaje.
Kao publicist napisao je i uredio oko 30 knjiga, čitav niz zbornika naselja otoka Korčule i poluotoka Pelješca. Već desetljećima neumorno propagira korčulansku bašinu, dugogodišnji je aktivist za promicanje zelenih vrijednosti otoka, a za svoj je rad ove godine dobio i zasluženu nagradu za životno djelo Grada Korčule.
– Sve je to započeo moj otac, ja sam samo nastavio. Uvijek ga spominjem, on je sedamdesetih godina počeo istraživati arhivske dokumente razbacane u muzeju nakon što je išao u mirovinu. Najviše se zanimao za Račišće, a ja sam nastavio njegov rad i to mi je zapravo najdraža knjiga.
Danas imam priliku istraživati u arhivskom centru koji je formiran, uživam u tome. U tom radu ima lijepih trenutaka koji ostaju u sjećanju, pogotovo kad otkriješ ljudsku dobrotu, suradnike poput mladog gospodina Tonka koji nikad nije zavikao na mene, osim jednom kad sam mu poremetio raspored dokumenata jer se nisam razumio u arhivsko numeriranje – poručio je Fazinić.
slobodnadalmacija.hr
