(VIDEO) PRIČA OVE DJEVOJKE ĆE VAM SLOMITI SRCE: KAO BEBA PRODATA DRUGOJ PORODICI, RODITELJIMA REKLI DA JE MRTVA!
Prije nepunih godinu dana saznala je da je prodata američkoj porodici, ali danas je, na sreću, uspjela da pronađe svoje prave roditelje zahvaljujući dobrotvornoj organizaciji Operation Underground Railroad. Naime, kada se rodila u oktobru 1994. godine, ljekari su rekli njenim roditeljima da je Bell bolesna i zadržali su je u bolnici, a roditelje su pustili kući. Kada su se vratili da je vide, ljekari su im rekli da nije preživjela. Bell kaže da je jedna od medicinskih sestara odlučila da kaže istinu roditeljima, ali uzalud.
Kad su odlazili, sestra je potrčala za njima da im kaže istinu da su me prodali američkoj porodici. Moji roditelji su posljednji novac koji su imali potrošili za benzin i vozili se do svakog sirotišta da bi me pokušali pronaći. Ali novca je ponestalo i poslije godinu dana više nisu znali gdje da traže. Dok sam obrađivala informacije u glavi o tome što se dogodilo, jedva sam disala, bol mojih roditelja bio je nezamisliv. Kada sam rekla prijateljima, bili su potpuno zapanjeni, jer sam uvijek malo govorila o svom privatnom životu – rekla je.
Bell Barbou (26) saznala je da je kao beba odvedena iz Rumunije i prodata američkoj porodici. Kaže da se cijelog života sramila činjenice da su je roditelji ostavili i da je nisu voljeli, ali istina je ipak drugačija.
Odrastajući u Americi, uopšte nisam ličila na svoje plavokose roditelje. Ali kada sam imala osam godina, objasnili su mi da su me usvojili dok sam bila mala beba, to je bilo bolno saznanje za mene. Rekli su mi da se prezivam Barba, da sam rođena u Rumuniji i da me roditelji ne vole. Zbunjena i postiđena, krila sam to od svih, ali bol nikada nije nestao – rekla je. Njena veza sa usvojiteljima prekinuta je kada je 2013. godine upisala studije medicine na Univerzitetu Brigham Ioung u Idahu i od tada su potpuno otuđeni. Ali nikad nije prestala da se pita odakle je.
U julu 2019. godine naišla sam na Facebook grupu koja pomaže usvojenim Rumunima da pronađu porodice. Nervozno sam objavila svoje godine i prezime i iznenadila se kad sam odmah dobila neke odgovore. Sara, žena koja je vodila grupu, prepoznala je moje rijetko prezime, a samo 48 sati kasnije, obratila se mom bratu Mosesu (20) na društvenim mrežama. Sara je slala poruke, a ubrzo sam saznala da imam sestru Simonu (33) i brata Floriana (29). Tada sam saznala da moja biološka majka Margaret i otac Zambila sada žive u blizini Rima. Za tako kratko vrijeme dobila sam toliko informacija da mi se zavrtilo u glavi.
Poslije tri sedmice razgovora sa Sarom, konačno sam nazvala telefonom i razgovarala sa porodicom. Dok je majka razgovarala sa mnom preko prevodioca, počela sam da plačem i ubrzo su svi brisali suze. Stalno je ponavljala da joj je žao i da su se svakodnevno molili da me pronađu. U trenutku kad su mi prevodioci poslali transkript, shvatila sam. Moja porodica je bila izuzetno siromašna kada je majka bila trudna sa mnom. Živjeli su u šatorima i pravili cigle za novac, što je bio nevjerovatno naporan posao.
Nastavila je da se informiše o trgovini ljudima preko dobrotvorne organizacije Operation Underground Railroad. Uspjela je da otkrije da se desetine hiljada dolara plaća za novorođenčad grupama koje su falsifikovale knjigu rođenih i prodavale bebe agencijama za usvajanje. Dobrotvorna organizacija organizovala je DNK testove koji su dokazali da je ona kćerka Margarie i Zambile, a u novembru prošle godine Bell je otišla u Rim, gdje njeni roditelji žive 19 godina.
Kada sam zakoračila u dvorište i pala majci u zagrljaj, to je bio najeuforičniji osjećaj. Znala sam da sam kod kuće. Majka mi je uz pomoć prevodioca rekla da se nikada nije odrekla nade da će me ponovo vidjeti. Te noći plakala sam satima i provela četiri dana grleći oca i držeći majku. Njihova ljubav prema meni bila je tako jaka i osjetila sam snažnu vezu sa njima. Bilo je užasno oprostiti se, podsjetila je.
Zbog koronavirusa i ograničenih resursa nije mogla ponovo da putuje u Italiju, ali kaže da će otići što prije.
Možda nikada neću tačno znati šta mi se dogodilo kao bebi, ali fokusiram se na stvari koje mogu da uradim. Sada radim sa organizacijama, uključujući Operation Underground Railroad, i dijelim svoje iskustvo. Poručujem svima koji slušaju moju priču da mogu pomoći preživjelima trafikingom donirajući u dobrotvorne svrhe i vjerujući u njihove priče, rekla je.
(hayat.ba/foto:print screen hayat.ba)
