Jane Epstein, govornica i pisac, prvi put je otvoreno govorila o porodičnom zlostavljanju i seksualnom uznemiravanju koje je preživjela kao djevojčica.
“Mislila sam da se samo meni ovo dešava. Moramo da pričamo o tome i da edukujemo djecu”, ovim riječima je započela ekskluzivni intervju Jane Epstein za magazin “People”.
Jane je imala samo šest godina kada je njen stariji brat predatorski uhvatio u kandže cikličnog seksualnog zlostavljanja.
Soba mog brata bila je u podrumu i sve moje igračke bile su kod njega, pa sam mu uvijek bila dostupna. Sjećam se da me je brat dodirivao i bockao kao da sam eksperimentalni pokusni kunić. Bila sam jako zbunjena i nisam znala šta se događa. Vraćaju mi se slike svake večeri kada je dolazio u moju sobu. Stalno se nudio da me čuva kada nikoga nije bilo u kući. Tražio je svaki mogući trenutak da ostane nasamo sa mnom – opisala je traumatične događaje.
Jane Epstein je više od 40 godina krila šta joj se desilo zbog osjećaja sramote. Dugo je mučilo pitanje – da li je sve to zapravo bilo zlostavljanje? Sve dok nije shvatila da su događaji iz djetinjstva ostavili životne rane koje nije mogla da zaliječi.
Sve je to promijenilo moj pogled na život i kako sam sebe vidjela – rekla je Epstein, koja je u međuvremenu postala aktivistkinja u borbi protiv seksualnog zlostavljanja koje je nazvala “tihom epidemijom”.
Prema istraživanjima centra “Sibiling Sexual Abuse” (SSA) ustanovljeno je da se najveći broj iskorišćavanja i zlostavljanja djece odigrava u okvirima najbližih članova porodice.
Jane za “People” rekla je da su se događaji iz djetinjstva odrazili na cijeli život. Anksioznost, depresija i osjećaj sramote decenijama su bili njena svakodnevica sve dok nije pronašla sistem podrške.
Bila sam srećna i šašava djevojčica koja uživa u vožnji bicikla, ali moj otac, koji je bio školski psiholog i majka učiteljica, bili su jako religiozni. Uvijek je bio akcenat na tome šta je ispravno, a šta nije. Ali seksualno obrazovanje sedamdesetih nije bilo na listi prioriteta. U šestom razredu pojavio se nekontrolisan osjećaj bijesa. Bila sam bunotivnica. Sad znam da me je osjećaj sramote učinio prkosnom i bijesnom. Mnogo kasnije shvatila sam da promiskuitetno ponašanje i želja da me momci primijete je samo posljedica svega što se desilo – priča Epstein.
Jane je tek u dvadesetim godina u razgovoru sa majkom prvi put progovorila o njenom bratu i šta je radio svaki put kada bi ostajali sami.
Plakala je i rekla je sve ti vjerujem. Kako je moglo to da se desi? Kako je moguće da ja nisam znala – rekla je.
Međutim, poslije vrlo važnog razgovora više nikada nisu pričale o tome i obje su potisnule porodičnu tajnu.
Zlostavljanje je prestalo kada je Jane imala 12 godina, a njen brat je napustio porodičnu kuću zbog studija.
Bilo je gotovo. Čak je i on shvatio da je to kraj – rekla je.
Tri godine kasnije njen brat joj je poslao pismo u kojem se izvinio za sve što joj je učinio.
Vjerujem da nije znao šta radi i da nije znao da me povrijeđuje. Da je znao do koje mjere je uništio moj i svoj život, sigurno ništa ne bi uradio. Pitala sam ga – zašto? Željela sam zapravo da čujem da je i on bio žrtva zlostavljanja jer bi to onda imalo smisla – dodaje Jane.
Rekao joj je da se sjeća kada je on imao 12, a ona šest godina i da je bio radoznao. Nekoliko godina kasnije kada je pogledao film “The Color Purple”, koji se bavi seksualnim zlostavljanjem rekao je da je shvatio da je povrijedio svoju sestru.
Jane Epstein nije mogla da razumije u zreloj dobi zašto je u dobrom braku sa dvoje djece jako nesrećna. Neprestano je pratio zlokoban osjećaj da će se nešto jako loše desiti. Povremeno je imala suicidalne i fatalističke misli.
Terapeutu sam opisala šta mi se dešava i onda sam mu rekla – nije ništa strašno, je l da? Imam dvoje djece, možda se zbog obaveza loše osjećam. Ali, on mi je odgovorio – ne, strašno je to što ti se događa – rekla je.
Poslije mnogo godina rada i psihoterapije Jane Epstein je odlučila da pokrene inicijativu za zaštitu žrtava zlostavljanja i edukaciju u školama. Danas kaže da ima “dobar odnos sa bratom” koji je kao i ona morao da prođe kroz krug terapije i rješavanje trauma iz najranijeg doba.
hayat.ba
