Aleksandar trči za sve bolesne: Stigao je na Ostrog zbog male Darije, a onda je ona ustala i počela da šeta

Zanimljivosti

Aleksandar je načinio podvig vredan svake pažnje i pohvale

“Kada čika može da trči do Ostroga za mene, mogu i ja da pokušam da hodam pomoću pomagala”, rekla je mala Darija i napravila svoje prve čudesne korake.

Ova prelepa priča kreće od Aleksandra Kikanovića (37) koji je zbog male Darije trčao 360 kilometara do Ostroga. Aleksandar se tokom života bavio fudbalom i uvek je bio aktivan, a onda je doživeo nezgodu koja ga je dovela na put humanosti.

– Nakon povrede noge, tačnije kolena, kada sam pokidao ligamente, odlučio sam da počnem da trčim. Mogao sam da trčim samo pravolinijski, a onda sam odlučio da mi prva tura bude Ostrog. Kad sam već odlučio da trčim, želeo sam da to radim za nekoga kome je potrebna pomoć, pa sam tako rešio da trčim humanitarnu trku – počinje priču za naš portal Aleksandar.

Ruta za malu Dariju koja nije mogla da hoda, bila je prilično duga, ali Aleksandra ni u jednom trenutku nije obeshrabrila. Bio je to put Loznica – Ostrog dug ukupno 360 kilometara.

Počeo sam da trčim za malu Dariju koja nije mogla da hoda. Najveći uspeh mi je bio kada sam stigao i popeo se na Ostrog. Pozvala me je njena majka i rekla kako je Darija donela veliku odluku, citiraću je: “Kada čika može do Ostroga da trči za mene, mogu i ja da pokušam da hodam pomoću pomagala i napravila je prve korake”. To je ono što nikada neću zaboraviti – priseća se Aleksandar, koji kaže kako tada nije imao pomoć medija, pa nisu skupljena potpuna sredstva za devojčicu.

Naredna ruta mu je bila Hilandar. Kako kaže, bilo je jako uspešno, jer je uz pomoć ljudi prikupio 50.000 evra i donirao osobi za koju je trčao, a novac ga je čekao u crkvi.

– Na Hilandaru sam dobio ikonu Svetog Georgija koju je trebalo da predam Vladimiru Putinu, jer sam trčao do granice. Nažalost, do Putina nisam uspeo da dođem jer me je korona sprečila, ali sam došao do tromeđe Rusija, Ukrajina, Belorusija, gde sam Putinovim bajkerima predao ikonu za koju su oni obećali da će mu predati. Ta ruta je bila duga 2.000 kilometara.

Pored njegove volje i želje da pomogne svima, ima i veliku pomoć od dobrih ljudi koji mu izlaze u susret.

– Trčao sam do Manastira Tumane za malog Gavrila i Boška, tada je skupljeno 80.000 evra. Imamo još dosta planova i želim da pomognem svima kojima je pomoć potrebna. Naredna ruta mi je Italija, toliko znam u ovom trenutku.

Aleksandra je pre samo nekoliko dana došao do Rumunije, trenutno se nalazi u Slatini.

– Video sam priču malog Aleksandra Džavrića koji živi na Kosovu i Metohiji, u jako je teškoj situaciji i ovo je bilo za njega da mu pomognem. Ukupno sam prešao 11.150 kilometara.

Aleksandar ne samo da trči za one kojima je pomoć potrebna, već organizuje i humanitarne akcije za praznike gde deci nosi paketiće kako bi ih obradovao. Zahvaljuje se svima koji mu pomažu, i kaže da nastavlja bez razmišljanja da se pomaže svima jer ga to ispunjava. Svoju ljubav prema aktivnostima i ljudima je udružio u jedno, lepo i korisno.

(Telegraf.rs)