Rokvić sreću pronašao u veri i prirodi: Progovorio do detalja o putu iz Nazareta i pelceru koji je doneo kući

Region

– Oduvek sam tragao, još od malih nogu, za nekom istinom, potpunim stanjem sa svetom koji me okružuje – rekao je Nikola

Pevač Nikola Rokvić pronašao je istinsku sreću u prirodi, i veri, koju je, kako kaže, sasvim spoznao pre sedam godina.

Pored toga što deci diže svest o ophođenju prema životnoj sredini, pevač se trudi da skrene pažnju i široj javnosti, koja je danas fokusirana na sve drugo, osim na brigu o prirodi.

Nikola je iskreno pričao o povezanosti sa svetom oko nas, kao i šta je potrebno da bi se drugi osvestili po tom pitanju i otkrio je da ima jednu neostvarenu želju kada je njegova karijera u pitanju.

– Oduvek sam tragao, još od malih nogu, za nekom istinom, potpunim stanjem sa svetom koji me okružuje. Godinama sam se kroz razne metode povezivao sa prirodom i pre skoro sedam godina sam u potpunosti spoznao našu veru i krenuo tim putem.

– To mi je dalo još veću otvorenost i shvatanje koliko je bitno biti u skladu sa prirodom. Božja tvorevina je bitna za nas da normalno funkcionišemo i budemo zdravi – istakao je Nikola, koji je do sada za rođenje svakog dete sadio drvo ispred zgrade, te nas je zanimalo da li će taj ritual i sada biti, kada je na putu treće:

– Mnogo volim drveće, šumu, sigurno ću zasaditi drvo i za bože zdravlja, dete koje dolazi. To sam od oca nasledio koji je u našem bloku dosta drveća i biljaka zasadio.

– Mnogo se brzo živi i toliko je mnogo informacija koje su totalno nebitne i nevažne za nas, zatrpavaju nas i usporavaju. Jednostavno, mislim da svako ko ode u neku netaknutu prirodu, šumu, može da oseti blagodeti koje nam priroda pruža i koliko će se bolje osećati, koliko će biti raspoloženiji.

– Teško vreme nam ne dopušta da često imamo vremena za sebe i prirodu. Ako smo dovoljno svesni koliko je to bitno, treba da budemo uporni i da nikada ne odustajemo, da vodimo računa o našem prirodnom staništu, telu, duhu, umu jer ne vredi samo brinuti o fizičkom, mora postojati sklad uma i tela – objasnio je Rokvić, i dodao:

Jako je bitno da se podigne svest i da shvatimo šta je priroda, drveće i koliko nam daje kiseonika, i čiste naš vazduh, u danima velikih vrućina koliko je svežije biti ispod drveta. Trudim se na sve načine da vodim računa.

Nikola je zajedno sa suprugom Bojanom Barović, preneo ljubav prema prirodi na decu.

– Bojana je stari prirodnjak i njen otac je jako povezan sa prirodom, ima plac na Fruškoj gori, bavi se i pčelama, svi smo vezani za prirodu. Naravno da deci od malena usađujemo koliko je bitno da se vodi računa o sredini, da se ne baca ništa na ulicu. Oni već primećuju kada neko nešto loše uradi, pa mi kažu: “E tata, ovo ne valja što je ovaj čika uradio”. Bitno je od malih nogu postaviti jednu osnovu koja će posle da se gradi – rekao je pevač.

Nikoline pesme uvek su imale težinu i nikada do sada nije objavio pesmu, tek da bi je objavio, pa nam je otkrio šta ga inpiriše u stvaranju.

– U svemu što me okružuje, a najviše u ljubavi prema porodici i prijateljima, ljudima, životu, inspirišu me razne situacije koje se dešavaju oko nas. Velike radosti, tuge… Možda najveću inspiraciju dobijam kada se više posvetim sebi i zdravije živim, vodim računa o ishrani, treniram, kada je bistar um i čist pogled na svet, tada su prave inspiracije i dolaze prave stvari – istakao je pevač i za kraj otkrio jednu neostvarenu želju vezanu za karijeru:

– Kada je reč o željama, razmišljam o većem beogradskom koncertu, videću…

Koliko voli da sadi biljke, govori i priča sa putovanja u Nazaret, koju je podelio sa nama. Pevač je tada zapazio cvetove na jednom žbunu, te je uzeo pelcer, kako bi ga zasadio ovde.

– Zanimljiva priča ima, kada sam bio u Svetoj zemlji u Jerusalimu, pa smo posle toga išli u Nazaret i na mestu gde je bila kuća Pravednog Josifa i Marije Djeve, gde je Isus Hristos živeo, nalazi se katolička crkva i ispred nje je jako lep žbun, sav u cvetovima… Uzeo sam pelcer i doneo ga ovde i neverovatno koliko je brzo počelo da raste. Volim da iz raznih krajeva donesem neku biljku i da zasadim ovde kod nas – rekao je Nikola za Blic i dodao:

– Iz pustinje Džošua tri u Americi doneo sam njihov kaktus, pokušali smo da ga zasadimo, ali nije uspelo, verovatno nismo na pravi način i u pravo vreme. Imamo još semenja, planiramo uskoro opet da probamo.

(Telegraf.rs)