Na proslavu je došao u svečanoj uniformi, a osim torte dobio je i nove vatrogasne oznake. DVD je vodio 20 godina kao predsjednik, a potom su ga proglasili doživotnim počasnim predsjednikom
Bilo je to 1939. godine, ja sam imao onda tek 16 godina. Moja generacija je puno toga napravila. Kada smo odlučili udružiti se na osnivačku skupštinu je stiglo stotinu ljudi. Aktivnih vatrogasaca bilo je 27, ali znali smo se spontano skupiti. Ja sam danas jedini živi osnivač, priča nam Stjepan Masan, jedan od osnivača DVD-a Sesvetski Kraljevec, koji je u krugu obitelji i kolega vatrogasaca u utorak proslavio stoti rođendan.
Na proslavu je došao u svečanoj uniformi, a za rođendan je osim torte i poklona dobio i nove vatrogasne oznake.
DVD je vodio 20 godina kao predsjednik, a potom su ga proglasili doživotnim počasnim predsjednikom. Uručena mu je i povelja Gjure Deželića za životno djelo.
Slabo pamtim zadnje dvije godine, krenem nešto pričati pa zaboravim gdje sam stao, kaže Stjepan, ali detaljno nam prepričava intervencije koje su imali.
– Jedan od većih požara bio je u Sesvetama ispred tvornice. Zapalilo se dvadesetak vagona punih sijena, ali u balama. Njih je jako teško ugasiti. To je sve trebalo izvaditi van da se gasi do kraja inače nikad gotovo. Onda su ga odvukli izvan Zagreba nekud jer prvi vagoni nisu gorjeli nego zadnji – prisjeća se Stjepan.
S požarima su im često pomagali i mještani.
– Kad se jednom zapalila štala svi su došli gasiti, i staro i mlado. Bacali su vodu s kantama i loncima. Vikali su “jogenj, jogenj!”. Da nije bilo tih mladih ljudi koji su došli pomoći izgorjela bi i kuća i nova štala koja je bila iza – govori Stjepan.
Zemljišna zajednica pomogla im je s opremom, koja je iz današnje perspektive bila skromna, ali kako kaže Stjepan, njima je puno značila.
– Imali smo sreće, dali su nam 41 tisuću dinara za nabavu šprice, a to je bio onda veliki novac. Prvi bicikli su došli onda kad je zajednica prodala sto hrastova, onda je svaki dobio nekakve novce. Djedovi su unucima pokupovali bicikle i tako su ih dobili i naši vatrogasci. Bicikli su onda bili kao danas privatni avion – ističe Stjepan, ali ni biciklima nije uvijek bilo lako.
– Blata je bilo do vrata, snijega i po metra debeloga. Bicikle smo imali, ali se nismo mogli voziti do 1936. godine dok nisu betonirali cestu. Kad sam htio nekamo ići u Sesvete ili u drugo selo onda bi stavio bicikl na leđa pa sam ga nosio – prisjeća se Stjepan.
Slabo vidi i čuje, al uz pomoć štapa kreće se dvorištem DVD-a bez problema.
– Dođe nas obići, prošeta se, a prije bi došao i na vježbe pa bi nam udijelio koji savjet – kažu vatrogasci.
Zadovoljan je kako rade, ali i s opremom koju danas imaju.
– Uvijek ima i onih malo boljih i lošijih, ali svi su oni dobri i opremna je pristojna. Danas se u nju ulaže, a prije kad smo mi počeli raditi ništa nismo dobili od države – zaključuje, a ove godine je DVD od Grada dobio i novo vozilo koje mu je obećano prošlog rođendana.
24sata
