Z. Meter: Pada talijanska vlada! “Krivci” Ukrajina, migranti, suša

Svijet

Upravo se uz Draghija veže ogromna financijska potpora koju Rim dobiva iz europskih fondova za oporavak. Riječ je o golemih 200 milijardi eura koje Italiji, kao najviše zaduženoj zemlji Unije stižu u ratama. A bez reformi, vrlo lako bi mogli presušiti i deseci milijardi eura koje Rimu još trebaju stizati. A problema je i bez toga sve više
Talijanski premijer Mario Draghi po drugi put u tjedan dana podnio je ostavku i otišao u predsjedničku palaču, gdje je tome izvijestio predsjednika države Sergia Mattarella koji je, podsjećam – prvi put odbio njegovu ostavku. Sjednica parlamenta prekinuta je do 12 sati, izvješćuje talijanski medij La Republica.

Najave takvog scenarija stizale su još od sinoć, pa je tako Euronews pisao kako bi Draghi trebao uručiti ostavku talijanskom predsjedniku Mattarelli i da ona dolazi nakon što su tri koalicijska partnera odbila podržati tog ekonomista u glasanju o povjerenju u talijanskom Senatu.

Draghi je pokušao ponovno izgraditi većinu i zapravo je pobijedio na ključnim izborima u srijedu, ali gubitak potpore desnih stranaka šalje ga ponovo u Quirinalsku palaču u Rimu, navodi Euronews. Samo Mattarella ima ovlast raspustiti parlament i vratiti talijanske građane na birališta na novim izborima tijekom ove godine.

Ovdje treba dodati slijedeće:

Dakle, usprkos prošlotjednom ugodnom izglasavanju povjerenja u gornjem domu talijanskog parlamenta (Senatu), čini se kako vlada premijera Marija Draghija ipak pada već danas. Upravo je sada pristigla vijest kako je predsjednik zemlje Draghijevu ostavku “primio na znanje”, a da vlada ostaje kako bi “obavljala tekuće poslove”. Drugim riječima, postaje samo tehnička vlada. Predsjednik će, vjerojatno, sada obaviti razgovore s čelnicima parlamentarnih odbora i stranaka, i svoju konačnu odluku o svemu donijeti vrlo brzo. Jer Italija vremena za politički vakuum na vrhu jednostavno nema.

Što će pad Draghijeve vlade značiti za Italiju? Vjerojatno samo nove probleme i dodatnu političku ali i ekonomsku i socijalnu nestabilnost. Naime Maro Draghi je ekonomski stručnjak koji uživa punu potporu vodećih struktura EU. Upravo se uz njega veže ogromna financijska potpora koju Rim dobiva iz europskih fondova za oporavak, jer se smatra kako baš on može provesti nužne reforme. Riječ je o golemih 200 milijardi eura koje Italiji, kao najviše zaduženoj zemlji Unije stižu u ratama. A bez reformi, vrlo lako bi mogli presušiti i deseci milijardi eura koje Rimu još trebaju u buduće stizati.

Da stanje nije dobro svjedoči i podatak kako je jučer Milanska burza zatvorena kao najgora u Europi (-1,6%), upravo temeljem vijesti o krizi vlade, a pad talijanskih burzi nastavio se i danas.

Talijanska vlada je vjerojatno i prva, možemo reći i direktna žrtva ukrajinskog rata s obzirom da se Draghijev ključni koalicijski partner Pokret 5. Zvijezda javno usprotivio nastavku talijanskog izvoza oružja Kijevu, ali isto tako i vladinoj migrantskoj politici s obzirom na sve veći priljev u zemlju migranata iz Afrike.

Osim ovih problema, Italija se posljednjih mjeseci suočava i s katastrofalnom sušom na sjeveru zemlje koja će, već je sigurno, izazvati ogromne štete na poljoprivrednim usjevima. S kroničnim nedostatkom vode sve se više suočavaju i i obični građani tog dijela Italije. Najveća talijanska rijeka Po je na rekordno niskim razinama vodostaja.

Dakle, bez pretjerivanja možemo zaključiti slijedeće: pad vlade i moguća politička kriza ono je što je Italiji sada najmanje trebalo. Ta zemlja, nakon relativno stabilne ere Silvija Berlusconija, ponovo proživljava one iste političke probleme s kojima se suočavala i desetljećima nakon Drugog svjetskog rata i po čemu je bila globalno poznata: česti pad vlada, odnosno mijenjanje premijera „kao čarapa“. A to nikako ne može biti recept za stabilnost i dugoročni strateški razvoj.

Međutim, najveći problem za sadašnju i sve buduće talijanske vlade ipak leži u tome da državna politika o ukrajinskoj krizi ne ovisi o Rimu, nego o Washingtonu; da migrantska politika ne ovisi o Rimu, već o Bruxellesu; i konačno, da suša i druge katastrofe ipak ovise o prirodi a ne politici.

Dakle utjecaja i poluga moći za rješavanje ključnih problema u Rimu je sve manje. I u tome on nikako nije usamljen pa će nas slične stvari uskoro vjerojatno “uveseljavati” i diljem Europe.

geopolitika.news